Jedan od najzanimljivijih europskih psych rock bendova mlađe generaciji, portugalski 10 000 Russos nastupio je sinoć u Vintage Industrial Baru.
Trojac koji čine Pedro Pestana, André Couto i João Pimenta jednostavno posjeduju tu vrstu sonične energije da povuku slušatelja u vrtlog svoje mantre i bace ga u trans ne puštajući ga do kraja koncerta. Hipnotički dron u kojem se kovitlaju shoegaze, postrock i krautrock u neprekinutom nizu pretapajućih pjesama bez pauze lako bi mogao drmnuti u žicu i okorjele partijanere, a upravo je to uzimanje svega što dođe pod ruku iz bogate rock trpeze prošlosti i preoblikovano u nešto novo najmagnetičniji adut benda 10 000 Russos iz Porta.
Kao i svaki dobar bend i ovaj ima puno momenata za koje vam je jasno kome pripadaju, a opet cijeli niz magičnih sklopova jasno signalizira koliko je u sve uneseno originalnosti, i to zapaljive originalnosti. Bubnjar i pjevač João Pimenta kao da je vremenski blizanac Stephena Morrisa kojeg je po legendi Martin Hannett zaboravio na krovu studija zadavši mu da ne prestane svirati jednolični ritam, dok vokalno uživa biti u parametrima efekata koje vjerojatno koristi i Al Jurgenson, ali na više pshodeličan, a manje agresivan način. Dok se stil basiste Andréa Coutoa doima kao fuzzy izdanka krautrocka, dotle je gitarist Pedro Pestana punokrvni shoegazer koji dobar dio koncerta provodi klečeći na podu obuzet šarafljenjem gumbića po brojnim pedalama. Obuzeti vlastitim transom, glazba je bila jedini način komunikacije s publikom prema kojoj jedva da su bacili pogled, a kamo li joj se obratili do samog kraja. jedan od onih bendova kojem se to uopće ne može uzeti kao minus, već kao plus.
Započeli su naizgled monotono i nezainteresirano, no ta monotonija uskoro je počela gradirati i pulsirati, a zvučni naleti žičnih instrumenata bivali sve gušći i bogatiji cijedeći se i prelijevajući poput nekakve čudne glazbene melase. Kad vas je ritam jednom zakvačio i reprogramirao na puls 10 000 Russos, teško ste se iz toga mogli iskobeljati čak i ako niste na nekim opijatima. Da je kojim slučajem bilo i psihodeličnih projekcija preko članova benda i na pozadinu (kako to običavaju), efekt bio zasigurno bio još jači.
João Pimenta je pak dodatno briljirao u nekoliko navrata i to s nekim vrlo jednostavnim eksperimentima za koje se nakon toga pitate kako nikome nisu pali na pamet prije njega. Najefektniji moment bio je kad je pjevački mikrofon prislonio na fus činele i dobio nevjerojatno originalan perkusijski element, kao što se na sličan način igrao sa zvukom floor toma nešto kasnije. Dominirale su pjesme s posljednjeg albuma „Distress Distress“ poput „Germinal“ „Tutilitarian“ i „Europa Kaput“, kao što je neizostavna bila i „USVSUS“ koja je opasno potjerala ritam, što je općenito karakteristika eponimnog prvijenca iz 2015. objavljenog za britanski Fuzz Club Records. No da je više udjela na koncertu zauzeo taj album, moglo bi se pomisliti da je u igri brutalna špica kraja tjedna.
Portugalci nisu propustili priliku odsvirati i pjesmu neobičnog naziva „One Second Yugoslavia“ u kojoj Pimenta pored bubnjeva daje ritam i tamburinom. Ista je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, a hoće li se naći na nekom budućem albumu, teško je reći. Bubnjar i pjevač nam je poslije koncerta u prolazu objasnio inspiraciju za njen naziv. Rekao je da je prije deset godina prošao sve bivše republike i da se jednostavno zaljubio u ove prostore. Dakle, ponovni dolazak 10 000 Russos u neko dogledno vrijeme je zagarantiran, ali stvarno bi bila šteta da za njihovu magiju uživo redovno zna 50-60 ljudi koji dođu na koncerte, bar gledano u slučaju Zagreba. Nije valjda da strah u kosti utjeruje to što su se ti stranci odlučili spomenuti bivšu državu u jednoj pjesmi. Činjenica je jedino da puno bolje utjeruju ritam u kosti. Bolje od mnogih britanskih bendova u ovom trenutku.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
