Legende scene sinoć su do posljednjeg mjesta publikom ispunile ledenu dvoranu zagrebačkog Doma sportova. 12. Pozitivan koncert nije ni ovog puta omanuo.
Pozitivni koncert svake godine puni zagrebački Dom sportova dvodnevnim masovkama koja okupljaju izvođače s raznih strana spektra domaće popularne glazbe. Koncept je zamišljen da se povodom Svjetskog dana AIDS-a za relativno nisku cijenu ulaznica organizira velika glazbena fešta na kojoj nastupe brojna popularna imena mainstreama.
Ove godine program je vraćen u jednodnevnu formu, ali taj jedan dan je bio zakrčen doista snažnim line-upom. Luce, Rundek Cargo Trio, Josipa Lisac te Bajaga i Instruktori napunili su Dom sportova do posljednjeg mjesta, a iako je cilj koncerta bio borba, kako je Darko Rundek prije izvedbe protestnog hita “Ay Carmela!” poentirao, “protiv side i drugih pizdarija”, rijetki su u tom moru ljudi razmišljali o tome dok su zaneseno pjevali hitove gospodina Bajagića i ostalih.
Luce je sjajna djevojka fenomenalnog glasa. Treba zavidna doza samopouzdanja za nastup u relativno ranoj fazi karijere, s tek jednim EP-jem iza sebe, uz bok imenima koja su sva redom u godini tvojeg rođenja već spadala u sam vrh Olimpa ovdašnje glazbe. No, nošena valom oduševljenih kritika, Lucija Čustić snagom svoga glasa i intenzivnošću izvedbe jasno daje do znanja da nastavlja tradiciju kvalitetnog ženskog popa kakav je do savršenstva dovela njezina starija kolegica koja je sinoć nakon nje nastupila, a s kojom je već dijelila pozornicu u Tvornici, Josipa Lisac. Luce je kvalitetna autorica, a kao izvođačica bit će zapamćena, ako ni po čemu drugome, a ono po činjenici da karakterom svoga glasa može obojati pjesmu čak i jednog Aljoše Šerića, udahnuvši joj život unatoč činjenici da i u samom naslovu nosi njegov kreativni manifest i konačni doseg – “Dogodila se dosada”. Naravno, Luce još mlada i nedovoljno slavna da bi izbjegla termin kada posjetitelji uglavnom traže parking oko Doma sportova, ali samim pozicioniranjem svog imena uz ove, po našim mjerilima, titane popa, čini Luce velikom pobjednicom dvanaestog izdanja Pozitivca.
Nakon Luce nastupio je Rundek Cargo Trio. Darko je Rundek u fazi karijere kada mu njegov neupitan status legende dopušta da zvuči kako god da zazvuči. Njegov sinoćnji nastup obilježila je tako improvizacija, izmijenjeni tekstovi pjesama, šlampava opuštenost i kurcobolja za sve i svakoga. Takav pristup dodatno potencira i priroda trija u kojem on pimpla po gitari uz vještu pobočnicu Isabel na violini s jedne strane, a prezaposlenog multiinstrumentalista Ducu koji svim mogućim načinima puni pjesme zvukom, s druge strane. Takva forma pokazala se izvrsna za opuštena druženja u manjim prostorima, ali Dom sportova sa svim ljudima u njemu ipak je trebao više zvuka i energije, pa smo se sa sjetom mogli prisjetiti slavnih dana Cargo orkestra i njihove zvučne siline. Kako bilo, Rundek je složio pametnu setlistu u kojoj je novi materijal bio okružen prošlim solo hitovima, kao i najvoljenijim pjesmama Haustora, te je tako zadovoljio okupljene i solidno popločio teren za one koji dolaze.
A dolazila je Josipa Lisac. Ona je moćno i efektno otvorila s ježećom izvedbom “O jednoj mladosti”. Riječ o pjesmi koja obično predstavlja vrhunac njezina
nastupa i reklo bi se da je pozicioniranjem na početak koncerta Josipa ostaje bez jednog jakog oružja, sinoć je razvoj događaja pokazao da je odluka ipak bila pametna. Nakon ove himne zaredale su se manje efektni naslovi, ali tada su počeli i problemi sa zvukom. Naime, Dugi sa svojom gitarom nije uopće izlazio iz razglasa, što je, jasno okljaštrilo aranžmane i proizvelo očekivanu nervozu. No, Josipa i bend su profesionalci i cijela priča završena je relativno bezbolno i dobro.
Gospodin Bajaga i njegovi Instruktori jasno su svijetu pokazali zašto su oni headlineri ovogodišnjeg Pozitivca. Iz grla svih generacija jednoglasno orili su se hitovi prošlih vremena, a bend je redao hitove kao po nisci. Opijeni nostalgijom, okupljeni su pjevali pjesme od prvog do posljednjeg stiha, a gospodin Bajaga bio je vidno zadovoljan tom činjenicom. Iako su njegove pjesme često na razmeđu gdje se trash susreće sa izvrsnošću, Momčilo ima karizmu koja uvijek pretegne na onu pozitivnu stranu, tako da se kroz njegov opus uspješno provlači i banalno. Određene njegove pjesme isto bi tako mogao izvoditi Boris Novković, ali bi bio popraćen prezirom, jer nema tu opojnu karizmu koja Bajagu čini velikanom, te mu dopušta da nam servira i istočnjački melos i dječje nabrajalice i štošta drugo, a mi to svi redom zadovoljno gutamo i hoćemo još, jer nas hrani dobra ruka kojoj vjerujemo, ruka gospodina Bajage.
Doista izvrstan line-up kojem nije potrebno dodavanje drugoga dana pokazao se najvećom srećom 12. Pozitivnog koncerta. Obično je teško smoći snagu za obilazak Doma sportova i drugu večer u nizu, pa ovim putem zahvaljujemo organizatorima na providnosti pri odabiru izvođača. A AIDS? Valjda ga sinoć barem nitko nije dobio.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
