Jučer je otvoren šibenski Festival alternative i ljevice FALIŠ, onako kako mu i dolikuje: svečano, s dignitetom i na ponos ljudi svog grada. I što je posebno važno za ovo vrijeme: bez ekscesa.
Uz brojne posjetitelje zajedno su se na otvorenju fotografirali glumac Leon Lučev i Kruno Mazalin uz kratki opis na Lučevovom Facebook profilu: “Zajedno u ratu, zajedno u miru, zajedno na Fališu, Kruno Mazalin, ratni zapovjednik 113. šibenske brigade”.
Još prije tjedan dana nije izgledalo tako kad je u duhu netolerancije i prijetnji spriječeno održavanje Festivala Nosi se u Benkovcu, pod egidom kako Festival vrijeđa branitelje i Domovinski rat. Nije tako izgledalo ni kad je koordinacija 12 braniteljskih udruga Šibensko – kninske županije najavljivala prosvjede i tražilo prestanak financiranja FALIŠa u Šibeniku javnim novcem i govorila o mogućnostima „Benkovačkog scenarija“.
No ubrzo su se počele pokazivati naznake da prvenstveno Šibenčani ne žele biti instrumentalizirani u svrhu koja je suprotna upravo tekovinama Domovinskog rata i onog za što su se branitelji borili, a to su demokracija, sloboda govora i sloboda umjetničkog djelovanja (za umjetničko djelovanje očigledno uvijek treba dodatno napominjati da kroz različite umjetničke prakse samo može oplemeniti društvene sredine, nipošto ih unazaditi).
Pokazalo se da gradonačelnik Željko Burić (HDZ) nipošto nije usamljen u svom stavu kad je braniteljskim udrugama kazao: „Nema šanse! Niti se ja kao gradonačelnik miješam u odabir programa, projekata i udruga koje će Grad sufinancirati, niti u visinu odobrenih sredstava, a niti bi mi to palo na pamet. Zato imamo kulturno vijeće, koje je slobodno i neovisno u svom radu, a kako im se ne miješam u rad tako se nisam miješao ni u izbor članova Vijeća, pa vjerovali ili ne i ne znam tko su članovi. Njihove su odluke donesene u demokratskoj proceduri i stojim iza njih!”
Pred okupljene braniteljske udruge tako je hrabro došao osobno i Branko Sekulić, programski direktor FALIŠa spreman poslušati zahtjeve i optužbe, čak i uvrede, ali za razliku od njih on je jasno verbalizirao da se niti jedna od njihovih optužbi doslovce ne tiču Festivala, tj. da u toj nervoznoj atmosferi buke i nadglasavanja ipak moraju postojati i jasni argumenti. Također je dodao da će se u bilo kojoj situaciji eventualnih nemira svim izazivačima istih baviti policija, a ne direkcija Festivala.
Sekulić je još ranije kazao: “Identitet Šibenika izgrađen je na miješanju različitih kultura, religija i tradicija i zatvaranje u etnonacionalizam bi osiromašilo lokalnu zajednicu. Ako imate ikakve sumnje kako bi izgledao naš grad po kriterijima tame njihova vilajeta, samo ga zamislite bez Dječjeg festivala, Dražena i Arsena”, čime je u potpunosti i poentirao na onome što bi se moglo nazvati duhom Šibenika.
Istupio je na stranu FALIŠa i njegov žitelj, već spomenuti glumac Leon Lučev koji je također progovorio i kao branitelj (što on gotovo nikad ne poteže kao argument, ali ovog puta je očigledno morao) i jasno izrekao da je „napad na FALIŠ ujedno i napad na Šibenik“, a na njegovu stranu su stali upravo i njegovi suborci, zasigurno svjesni koliko dugo se Šibenik oporavljao u poraću i da je trebalo petnaest godina ulaganja upravo u kulturu i kulturne programe kako bi ovaj grad pod sv. Mihovilom doslovce postao kulturni simbol Dalmacije.
Iako premijer i neki njegovi ministri i dalje plasiraju tezu o tzv. histeriji ljevice stvarajući tako ozračje svojevrsne fantomske prijetnje (koja de facto ne postoji) i koja se očigledno koristi u svrhu ušutkavanja određenim umjetničkih i festivalskih krugova, činjenica jest da postoje gradske sredine koje su itekako svjesne i demokracije i demokratske prakse kao i toga čemu uistinu služe festivali i što je najvažnije kako ih braniti i sačuvati, time i dignitet vlastite životne sredine.
Brutalna je laž govoriti da bilo koji i bilo kakvi umjetnički ili festivalski programi i djelovanja mogu naštetiti temeljima, ne samo ove, već bilo koje države, jer uvijek je tu riječ o grupacijama ljudi koji su fokusirani na umjetničke prakse i promišljanje kroz umjetnost kao takvu.
Nema tog aršina kojim se može izmjeriti šteta koju direktno svojim djelovanjem može napraviti politika i posebno oni koji drže poluge funkcioniranja države, spram umjetnika koji ništa od tih moći nemaju. Uz sve, umjetnost se uvijek bavi posljedicama. Ne postoji umjetnost koja se ne referira na ništa. Upravo stoga sistem koji se boji umjetnika i umjetnosti ne zaslužuje biti branjen. Takav sistem je odlučio izgubiti, jer se čak i kroz umjetničke prakse boji povratne informacije, tj. feedbacka.
Za šibenski FALIŠ se još lijepe optužbe kako taj festival alternative i ljevice nema veze s umjetnošću, već s ideologijom iako je u dosadašnjih dvanaest godina kroz njega prodefiliralo mnoštvo raznorodnih umjetnika od književnika, filozofa, mislilaca, glazbenika, filmaša, likovnjaka, fotografa itd.
Čak i da te optužbe jesu istina (a nisu) bi li to značilo da treba zabraniti prostore za iskazivanje filozofske misli? Pa filozofska misao je nedjeljiva od društva tj. države. Jedno uvjetuje drugo, a razvoj jednog uvjetuje i razvoj drugog. I to obostrano. Ne može se nikome zabranjivati mišljenje i iskazivanje istog u demokratskom društvu. Demokratsko društvo i postoji zbog prostora za iskazivanje mišljenja. Možda se to nekome doima kao kaos, no taj “kaos“ je nužnost svakog demokratskog sistema jer u konačnici nije kaos, već prostor dogovornog reda.
Upravo stoga je izrazito opasno provođenje praksi gdje se nešto filozofskog ili umjetničkog karaktera čak i ako djeluje kroz zakonske kanone aktivizma pokušava zabraniti ili prokazati kao loše i u tom smislu eventualno instrumentalizira dio populacije koja se upravo borila za neko bolje i slobodnije društvo.
Na koncu što uopće znači kontekst da nešto treba “uskladiti s vrednotama Domovinskog rata”, kad je taj proces odavno odrađen, da ne kažem, usklađen? Odrađen je onog trenutka kad je voljom narodnih zastupnika napisan i izglasan Ustav i kad su se počeli po tome usklađivati zakoni.
Po kojoj logici ijedan umjetnički projekt ili festival koji djeluju u skladu sa svim zakonima i koji su uz to potpomognuti kroz nezavisna kulturna vijeća lokalnih sredina, a neki i od strane istih takvih vijeća unutar Ministarstva kulture i medija može biti prijetnja hrvatskom društvu i tekovinama Domovinskog rata?
Dakle, to je apsolutni nonsens, no eto i tu treba djelovati kroz uistinu korisni i blagotvorni demokratski kaos kroz koji se osluškuje sijaset stavova jer je i taj “kaos“ svojevrsni edukativni proces za sve uključene.
Sve to preslikano u praksu na određenu sredinu, u ovom slučaj grad Šibenik pokazni je primjer kako se brani pravo na izbor, različitost i slobodu misli, upravo ono što je bilo teško stečeno u Domovinskom ratu. I to doslovce kroz festival koji po ničemu svih ovih godina nije bio masovnog, već opskurnog, intimnog, karaktera i koji je zahvaljujući svemu što se događalo u ovom periodu utemeljen kao još jedan u nizu kulturnih simbola grada jer ga je vrijedilo obraniti.
Stoga upravo ovaj Šibenski poučak oko festivala FALIŠ treba biti svijetli primjer za svaki hrvatsko grad i općinu kako se uistinu voli, brani i unaprjeđuje svoja sredina.
Šteta je jedino što državni vrh nije otišao na otvorenje. Jedna drukčija lekcija o domoljublju ne bi mu škodila.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
