Black metal koncerti nisu smotre na kojima očekuješ da ćeš normalnim glasom razgovarati s osobom kraj sebe. Ako izostane ritual čišćenja bukom, što nam preostaje?
Još jedna karavana black metala parkirala je autobus ispred zagrebačkog Boogalooa i u subotnje poslijepodne iskrcala čak četiri benda iz isto toliko različitih zemalja svijeta, pa su tako natupili švedski Sacrator, američki duo Vitriol i njemački The Ruins of Beverast, dok je titulu glavnog izvođača nosio 1349 iz Norveške.
E sad, lagao bih kad bih rekao da sam u životu proveo mnogo vremena slušajući bilo koji od ovih sastava, ali postoje bookeri kojima vjerujem, pa kad Hangtime Agency najavi neki koncert uvijek se rado odazovem poslušati gotovo sve što dovode. Tako je bilo i ovaj put, pa sam nakon kratkog upoznavanja sa zvukom i stilom dvaju headlinera odlučio da to itekako može proći. A ionako sam sklon tim blekerskim feštama, volim taj neki ritual “čišćenja bukom”.
Nažalost, kad ovakvi događaji s više bendova padaju subotom, onda zbog drugih radnih obveza najčešće propustim prvi bend, a ovaj put dogodilo se da sam uspio doći tek na treće po redu, The Ruins of Beverast. Riječ je o bendu Alexandera von Meilenwalda koji kombinira gitare i vokale iz black stila s sporijim ritnmom i masnijim basevima dooma, što je, kako se pokazalo, povremeno vrlo efektna kombinacija koja navodno i ima određenu sljedbu među zagrebačkom publikom.
U prethodnim reportima već smo pisali o tome kako ovdje i popularnija imena učestalih gostiju iz žanra black metala, poput recimo Marduka, redovno privlače publiku dovoljno brojnu da popuni manje klubove kao što su Močvara i Vintage Industrial, ali ti prostori nemaju pozornice s kapacitetima za smještanje četiri benda, pa se Boogaloo čini pogodnijim iako nekad, kao na primjer sinoć, može djelovati i tek napola pun. Jesu li ulaznice preskupe? S obzirom na činjenicu da su u pitanju nastupi čak četiri benda u večeri vjerojatno ni nisu, ali koncertna ponuda u Zagrebu, pogotovo u domeni metala, prilično je obilna i prosječan posjetitelj si ne može priuštiti odlazak na sve koncerte.
Ovo zapravo govorim govorim kako bih istaknuo da mi je izostanak gužve omogućio da za vrijeme nastupa Beverasta nađem dobru poziciju sasvim blizu pozornice i osjetim snagu benda, pogotovo u onim sporijim doomy dionicama kad bi bas rezao duboko i moćno. Von Meilenwald je jedan od onih vokala koji je jednako efektan u clean pjevanju kao i u tzv. “shriekovima”, a jedina stvar oko koje se nisam uspio tijekom cijelog nastupa složiti sam sa sobom bilo je pitanje o tome trebaju li im uopće klavijature u zvučnoj slici ili ne.
Pred kraj nastupa atmosfera se posebno zahuktala kad su upregnuta dva vokala, a bend je gotovo potpuno ukoračio u močvarne vode dooma, ali – kako to često bude slučaj s bendovima koji nisu glave zvijezde večeri – taman kad je postalo najbolje, koncert je došao do svoga kraja i tehničari su već počeli slagati pozornicu za potrebe Olava “Ravna” Bergenea i njegove paklene družine iz Osla koja nam je po prvi put došla u posjet u Hrvatsku i to na krilima solidnog lanjskog albuma “The Wolf and the King”.
Jedna od najispranijih floskula u glazbenom novinarstvu jest ona da je “XY održao koncert za pamćenje”, ali u slučaju 1349, nažalost, moglo bi se reći upravo suprotno. Bio je to koncert za zaborav, a isključivu odgovornost za to snosi kriminalac za miks pultom koji nije bio u stanju podići razinu glasnoće benda dovoljno visoko da bismo uopće osjetili glazbu s pozornice.
Već nakon prve pjesme krenuo sam se vrzmati iz sredine prostora prema miks pultu, da bih zatim skočio do same ograde ispred pozornice gdje se pak ni vokali nisu mogli razabrati osim iz monitora. Čak je i zvuk bubnja koji ispaljuje blast beatove bio toliko kompresiran da je zvučao anorganski i tupo. Cijelo vrijeme sam imao dojam da bend svira bijesnu glazbu koja jednostavno ne dopire do publike jer joj nedostaje glasnoća, a bez te glavne sastavnice jednostavno ne može postići željeni efekt. U takvim uvjetima, čak je i Ravn svojim ponašanjem odavao dojam kao da je dio nekog drugog, mnogo opakijeg nastupa.
Poznato je to da strani tonci ponekad štede na decibelima, pogotovo kad su u pitanju predgrupe, kako bi postigli to da glavni izvođač zvuči glasnije i moćnije od ostalih. Ovaj put dogodilo se obratno. Kvragu, black metal koncerti nisu smotre na kojima očekuješ da ćeš normalnim glasom razgovarati s osobom kraj sebe. Ako izostane ritual čišćenja bukom, što nam preostaje? Umjesto crne mise dobili smo tihu misu.
Kad više nisam znao gdje bih stao a da išta s pozornice doživim, izašao sam iz Boogalooa dok je koncert još uvijek trajao. Kvalitetniji zvuk ionako mogu dobiti iz svojih zvučnika kod kuće.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
