Rijetko koji regionalni bend, čija diskografija najvećim dijelom stane u 2020-te, je u stanju snimiti frenetični live album kakav ima makedonski 21 Vek.
Skopski pop / post-punk trio s primjesama makedonske tradicijske glazbe počeo je s radom u jesen 2018. kao paralelni projekt matične grupe Bernays Propaganda. Od tada postava je nepromijenjena u sastavu Vasko Atanasoski za mikrofonom, bas gitarist Rade Jordanovski i gitarist Deni Krstev, ujedno zadužen za programiranje ritam mašinu i njeno startanje na koncertima. Koliko ekonomična, 21 Vek je toliko i efikasna trojka „glazbenih diverzanata“ koji sve što im je potrebno za koncertni dar-mar mogu ponijeti u rukama.
Iskusni i spremni na sve, a ponajviše za novi početak i osvajanje prostora; klub po klub, odnosno ulicu po ulicu, kako se zove njihova pjesma koja otvara drugi album jednostavno nazvan „2“ i koji se pojavio u siječnju 2020. u osvit godine koja se globalno pokazala najgorom godinom za muzičare i nastupe.
No spomenuta trojka napravljena je od nešto čvršćeg mentalnog i fizičkog materijala, pa je u rujnu 2021. izbacila i treći studijski album „Si nacrtav život“, odnosno u prijevodu „Nacrtao si život“. S tim albumom je već bilo jasno da su 21 Vek odlučili da nema proširenja članstva benda, time da od ograničenja i nedostataka u instrumentariju naprave prednost tako što će se gajiti formu pop pjesme koja rijetko prelazi trajanje od tri minute.
Svijet je bio zatvoren dvije godine, ali poletna indie priča 21 Vek pronalazila je put do publike iako je djelovala u potpunosti po lo-fi principima i što se promocije tiče. Dakle, sve „na mišiće“. Ulicu po ulicu, klub po klub. Prava mala uporna banda predvođena neumornim Vaskom Atanasoskim, frontmenom za kojeg se ne zna je li mu jači street creed ili onaj glazbeni. Čovjek koji je i prije u solo varijanti s gitarom u rukama bio u stanju podići na noge svaki lokal u koji je kročio da bi se u kratkoj i albumima nagruvanoj karijeri 21 Veka prometnuo u jednog od najkarizmatičnijih frontmena u Makedoniji, ali i šire, dakako u klupskim varijantama (u kojima se Hrvatska još uvijek pokazuje kao tvrd orah, iako tamo gdje je 21 Vek jednom okupio 100 ljudi, idući put ih neće doći manje jer na tu energiju i Vaskov zabavni i inteligentni magnetizam su rijetki otporni, u smislu da ga ne bi htjeli doživjeti opet).
Na domaćem terenu gledano, narasli su do formata da mogu napuniti najveću dvoranu skopskog MKC Centra, u kojoj sam bio prvi put prije mjesec dana i u koju stane 700 do 800 posjetitelja, po slobodnoj osobnoj procjeni. Upravo u toj dvorani 1. rujna 2023. su 21 Vek snimili svoj prvi live album.
„Zdravo živo“ ne pati od megalomanske minutaže. Naprotiv, deset pjesama s tri dosadašnja studijska albuma zadovoljavaju zacrtanu formu benda da sve zajedno stane u pristojnih pola sata, ali s druge strane „Zdravo živo“ se nameće kao važan koncertni dokument unutar regionalne rock scene stasale u ovom desetljeću jer 21 Vek na tom albumu imaju važnog četvrtog člana, a to je publika. I to kakva!
Deset ponuđenih pjesama ujedno je i deset konkretnih razloga zašto je 21 Vek bend kojeg se ne propušta uživo. „Zdravo živo“ je eklatantan primjer moćne hitoidnosti koju posjeduje ovaj trio iskusnih punk i indie veterana s obzirom kako publike zdušno pjeva njihove refrene. U biti, publika pjeva sve već od uvodne „Kako vo 96ta“. Pa dok mislite da je udarna himna ispucana na samom početku dojam pojačaju još zaraznije „Ke završam pod mostot“ i „Doma si doagjam“ – pjesme teških strofa i poletnog ritma.
„Krijam od sebe“ dolazi u pravom trenutku sa svojim kontrastnim momentima u kojima gitara „hladi“, a refren „grije“, taman da „Sama vidi si“ s ubrzanjem dobije na jačem zamahu koji će za par mjeseci tako zatvoriti B stranu vinilnog izdanja, ujedno prvog fizičkog nosača zvuka ovog benda.
Naredna, tj. budući B1 stvar je nezaobilazna „Ulica po ulica“, ovog puta začinjena s gorljivim Vaskovim govorom o ustrajnosti unatoč svemu, posebno u korumpiranim sistemima diljem Balkana. Nakon nje dolazi „Užasno mi fališ“ koja se nakon šest zgoditaka prije po feedbacku publike nameće kao ona koju su najglasnije pjevale stotine grla tog 1. rujna u skopskom MKC-u. A Vasko, Rade i Deni valjda ne bi bilo to što jesu da nisu pokušali nadmašiti i to s narednom „Staro sonce 2“ koja na neki sebi svojstven način podsjeća na američke kontrakulturne velikane The Mamas & Papas. Pretposljednja „Zemi se’“ vozi narativnom koji neodoljivo podsjeća na Azru, a album zatvara minimalistička himna „Čekam k’o kuče“ – jedina bez podrške ritam mašine, jedina uz koju se „boje rastope do kraja“ i koja ostavlja deliričnu publiku u srčanom skandiranju.
Nakon „Zdravo živo“ ne treba nikome previše objašnjavati da su 21 Vek regionalna indie senzacija.
Toliko zarazno da krenete učiti makedonski.
Ocjena: 9/10
(21 Vek, 2023.)