Već četvrt stoljeća u Leipzigu u Njemačkoj se održava najveći gothic festival koji nema samo glazbeni imperativ. Tih četiri dana lipnja gothic se živi.
Podne je. U tramvaju broj 11 sjedi mladić s crno našminkanim ustima i noktima, pažljivo napudran bijelim puderom, glava mu je sa strane obrijana, a na crna kosa po sredini natapirana, čini mi, se pola metra u zrak. U crnom je i ima usko stegnuti korzet od PVC-a. Pored njega sjedi pristojna bakica u bež bojama s torbom za trgovinu. Niti ona gleda njega niti on nju – oboje gledaju kroz prozor. Velika većina putnika u prepunom tramvaju izgleda, recimo, ekstremno, pod punom opremom. Korzeti, krinoline, maske, cilindri, šeširi, PVC, koža, čipka, latex, poderane čarape, lanci, zakovice, vrpce, perje, krzno, mreže, čizme s 20 centimetara visokim platformama, obrijane glave, tetovaže, irokeze, punđe, perike, piercinzi, vampirski zubi. I svi idu prema Agri.
Agra je epicentar Wave-Gothic-Treffena u Leipzigu, najvećeg gotičarskog festivala na svijetu, kako se hvale organizatori. Ove se godine održao 26. put, od 2. do 6. lipnja. Četiri večeri, od petka do ponedjeljka, od 5 popodne do 2 u noći na pozornici dvorane u kojoj su inače sajmovi smjenjuju se izvođači. Agra je nešto manja verzija zagrebačkog Velesajma i iako se najveći i najvažniji koncerti odvijaju tamo – drugi koncerti, radionice, izložbe i predstave rasuti su na pedesetak mjesta u Leipzigu.
Tako je uz kompleks Agre, najposjećeniija lokacija Pagan Village. Koncerti su na otvorenom, u šumi, a ponuda na štandovima je u stilu srednjeg vijeka, od srednjevjekovnih haljina do rogova za ispijanje vina, s pripadajućim prascima na ražnjevima.
Svih tih dana u kompleksu Agre, odmah pokraj dvorane s koncertima, otvoren je Black Market – san svakog gotičara. Ogromna sajamska dvorana ispunjena je stotinama štandova. Od New Rock čizama s platformama od 20 centimetara, preko pernatih pokrivala za glavu s rogovima (prosječna cijena: 300 eura), steam punk odjeće, figurica s vilama i vragovima, opreme za sado-mazo igrice, majica s natpisima bendova, ali i beskrajno mnogo štandova s gotičarskom odjećom. Korzeti, čipke, krinoline, odjeća kao da je izašla iz doba kraljice Viktorije. Ovo je vrhunac sezone za proizvođače koji su dodatno nabili cijene, ali i za posjetitelje koji traže outfit za sljedeći festival. A u Njemačkoj takvi su festivali česti.
Kao i svake godine u doba WGT-a, više od 20 tisuća gotičara s pripadnicima raznih alternativnih subkultura slijeva se u Leipzig i grad od njih zarađuje lijepe novce – četiri milijuna eura u ta četiri dana. To su četiri dana kad je Leipzig jedan veseo grad odjeven u crno.
Prvi dan WGT-a sve počinje na viktorijanskom pikniku u parku Clare Zetkin. Zamislite park Maksimir s jezercima i šumicom, i onda u njega smjestite deset tisuća ljudi u svim mogućim srednjevjekovnim i modernim gotičarskim kostimima – to bi bilo to. Od sredovječnih ljudi obučenih u odjeću kakva se možda nosila na dvoru Luisa XVI ili na dvoru Marije Terezije, koji sjede i pijuckaju sokiće na savršeno postavljenim stolovima, preko dama u svilenim krinolinama na dekama na travi, onih koji su se obukli u likove iz SF filmova (Predator je posebno popularan), preko pin-up djevojaka s varijantama odjeće iz pedesetih, raznih varijanti Indiana Jonesa u steam-punk odorama, do cyber gotičara, vila i vragova. Prosjek godina? Od 7 do 77. I svi kao da su došli da ih slikaju. Fotografiraju jedni druge, ali i lokalno stanovništvo, u trapericama i tenisicama hoda uokolo i slika. I za njih je festivalski vikend veliki događaj u gradu.
Viktorijanski piknik lagani je uvod u četiri dana koncerata i svih ostalih popratnih zbivanja u Leipzigu.
Glazbeni soundtrack festivala je industrial i electro-body music (EBM), ali moglo se naći i poslušati svačega, od synth popa preko witch popa, do post-punka i goth-rocka.
Irsko-britanski VNV Nation kombinacija je EBM-a, synth popa i future popa. Do kraja su popunili dvoranu Agre koja prima petnaestak tisuća ljudi. Kao i Skinny Puppy, EBM i post-industrial veterani kojima je ovo bio jedini koncert u Njemačkoj ove godine. Novo ime na festivalu bili su She Past Away, turska dvočlana grupa u dark wave/post-punk stilu. Turski darkeri dočekani su s oduševljenjem.
U manjem klubu na drugom kraju grada, Revolting Cocks napravili su, što bi se reklo, pravi raspašoj. Supergrupa koja postoji već preko 30 godina s dva pjevača Richardom 23 iz Front 242 i Chrisom Connellyjem, nekadašnjim članom Ministryja zapalila je dvoranu starim hitovima.
Cabaret Voltaire, odnosno Richard H, Kirk, bio je headliner posljednjeg dana festivala. Nastupao je sam, samo on, računalo i projekcije na tri ekrana iza njega. Bez vokala, bez riječi, samo instrumentali. Ni dobra večer, ni hvala, ni doviđenja, ali ukupan dojam: i dalje impresivno.
Dramatično, a pitomo
Unatoč dramatičnim i ponekad zastrašujućim odjevnim kombinacijama, ekipa na WGT-u zapravo je vrlo pitoma. Više se pijanih ljudi može vidjeti primjerice petkom u Krivom putu ili Jabuci nego u četiri dana WGT-a. Možda je razlog tome što je i populacija znatno starija nego na klasičnim open air rock festivalima. Recimo, oni s 40-45 godina zlatna su sredina, ima mlađarije ali i onih od 60tak godina. A treba imati na umu i da su mnogi došli samo prošetati svoju obleku koju su pažljivo spremali i smišljali mjesecima pa ne bi bilo zgodno da se u skupim krinolinama ili jednako skupom latexu valjaju po podu.
Ali WGT je i mašina za zaradu. Ne dolaze tamo ljudi bez kinte, u sve te njihove odore i kostime – pa i u sam put i smještaj – uloženo je mnogo truda i novaca. No ono što je možda nama iz Hrvatske zanimljivo, on je i čisti eskapizam dobrostojećeg društva. Zašto razmišljati o politici, novcu, poslu, terorizmu? Za posjetitelje, dovoljno je navući maštovite kostime, prošetati u njima, nešto pojesti i popiti, pogledati neki dobar bend, i na ta četiri dana jednostavno biti – netko drugi.