Malo iza 19 h sa scene se orila ‘Nikotinska kriza’. Malo iza ponoći se sa scene čulo ‘Snifa san glu’. Nikakve supstance nisu bile potrebne da se posjetitelj Brundanja osjeća dobro, jer je glazba činila svoje.
Ako je prvi dan 3. izdanja festivala Brundanje jasno izgledao kao nastup predgrupe i glavne zvijezde, drugi dan Brundanja je donio princip: “Za svakoga ponešto u otprilike jednakoj satnici”, koja je bila otprilike između sat i sat i pol na sceni.
To je značilo žanrovsku raznolikost i uglavnom ujednačenu kvalitetu. Prvi izvođač večeri, grupa M.O.R.T. je gledateljima isporučila jednosatnu dozu svoje osebujne estetike bijesa, punka, bluesa, garažnog rocka. Od prve dvije pjesme “Svijet se sužava” i “Nikotinska kriza” bilo je jasno da se Sinjani nikad neće prestati izražavati oko stvari koje iz muče i tome dati oblatnu sastavljenu od serije oštrih gitarističkih rifova i nemilosrdnih bubnjarskih dionica.
Pristup se isplatio: “Van pameti” je dozvala pozitivnu reakciju publike (koje je bilo neobično mnogo ako uzmemo u obzir da je sastav svoj nastup započeo u 19 h), a “Pas”, “Grli me iz pluća”, i “Buka u glavi” su na pravi način zapečatili njihov dio večeri.
M.O.R.T. već 13 godina svira u istoj postavi i to se osjeti na sceni – gledanjem njihovog nastupa čovjek lako dobije dojam da iznad njih lebdi duh mitskog rock drugarstva, duh borbe jedne mladenačke generacije protiv besmislenih stvari u današnjem svijetu. Istini za volju, većina članova je blizu 40. rođendana (ili ga je nedavno prešla ili će ga uskoro prijeći), ali bend je zadržao duh zajedništva, Jedini problem oko nastupa grupe M.O.R.T. je bilo prelijepo vrijeme za njihovo “brundanje i brujanje” o svemu i svačemu: publika gleda zalazak sunca, regenerira se i priprema za dugu koncertnu večer, a bend na sceni dere kao da ne postoji ništa nakon njih.
Nakon grupe M.O.R.T. i njihovog pristupa “take no prisoners” na scenu se penje dobri, dragi Edo Maajka s DJ-em Ollijem Dobollijem i s pristupom “razmjene zarobljenika po principu svi za sve, neka se jave da su dobro stigli kući i je li im pita bila koju smo im dali da nose da im familija proba bila fina”. U početnoj fazi svog nastupa je pjevao “Imam dobar vajb, dobar vajb, prođem pored tebe, odmah popravim ti dan”, a u završnoj fazi “No Sikiriki”.
Nakon “Dobrog vajba” produljilo se s “Jesmo l’ sami”, dok su “Moćno”, “Trpaj”, “No pasaran”, “Mater vam jebem” označile prijelaz na teže i gorče teme, no “dobar vajb” je bio prisutan cijelo vrijeme: dok je M.O.R.T. spreman odsvirati stihove, npr. “tri krušne mrvice su ostale na stolu” u apokaliptičnoj atmosferi, Edin “dobar vajb” je jako ublažio često neveselu tematiku njegovih pjesama, što nije uvijek dobro za samu pjesmu, najuočljivije kod “No pasaran”. S druge strane, riječ je o ljetnom festivalu pa su neke preinake ipak bile nužne.
“Trebali su mi doći plesači, ali danas je Sean Paul na Jarunu… Sad morate trpjeti ova dva sredovječni muškarca na sceni…”, komentirao je Edo vizualni aspekt svog nastupa. “Sve prolazi” i “Finally” su bile prijelaz za furioznu završnicu koja je donijela redom “Prikaze”, “Prži”, “Svaki čovjek”, “Bomba”, “Saletova osveta”, “Ratata/Moj dj”, “No sikiriki” i “Slušaj mater”. Edini nastupi se uglavnom dijele u dvije skupine: odlični i još bolji, ovaj je ipak bliži prvospomenutoj skupini.
Ako je Edo imao “Dobar vajb”, Jura Stublić je imao “Dobre vibracije”. No, krenimo redom. Nastup Jure Stublića i grupe Film je najavljen pjesmom “Imagine” preko razglasa i isto tako je preko razglasa odjavljen pjesmom “Give Peace A Chance”. Prva pjesma na nastupu bila je “Pjevajmo do zore”, a posljednja “Dobre vibracije”, što sugerira da je Jura u pacifističkoj fazi svog života što je potvrdio kraćim komentarom prije izvedbe pjesme “Bili cvitak”: “30 godina živimo u miru. Sačuvajmo to”. Kulminacija nastupa je bila s pjesmama “Srce na cesti”, “Valovi 68-77-87”, “Bili cvitak” i “Dobre vibracije”.
Dotične pjesme su se orile na sceni i među publikom potvrđujući Jurin status legende. No, nije sve bilo tako jednostavno. Izvedbe u prvom dijelu nikako nisu uspjevale uhvatiti momentum s publikom, ono što je nedavno preminuli Brian Wilson opisao pjesmom “catch a wave and you’re sitting at the top of the world”. Jura je ipak uspio “uhvatiti val” sa “Sjećam se prvog poljupca” koju je otpjevala publika, dio nje s izmjenjenim stihovima posvećenim GNK Dinamo.
Obrada Branimira Štulića “Užas je moja furka” je također odjeknula među publikom, a pjesma “Chicago” (koju je otpjevao gitarist Borna Čop) je neugodno dobro ostarjela i naravno, objeručke prihvaćena među okupljenima. “Neprilagođen” je bez “pravog” saksofona zvučao kao “Tubular Bells” bez cjevastih zvona, no nakon toga je slijedio završni, gore spomenuti kvartet pjesama koje počinju sa “Srcem na cesti” i završavaju s “Dobrim vibracijama”. Jura Jupiter se odjavio kako i priliči velikom autoru i omiljenom umjetniku. Možda i nije uvijek najbolje shvaćen, ali je njegov Film uvijek cijenjen.
Zaključavanje večeri i festivala pripalo je sastavu Kawasaki 3P i to je odrađeno u velikom stilu: kako uništiti glavu, uši, udove, glasnice i pritom se odlično zabaviti. Jura Stublić je zamišljao život u ritmu muzike za ples, a Kawasaki 3P su ga realizirali izvrsnom svirkom i komunikacijom s publikom. Neki muzičari pjevaju i pišu o svijetu koji ih okružuje. Kawasaki 3P stvara svoje svjetove: paradoksalne, začudne, crnohumorne, nadrealno humorne, upakirane u reggae, ska, punk i tko zna još što, filmskom brzinom daju različite emocije.
Frontmen Tomislav Vukelić Tomfa ima ulični credo kvartovskog šaljivdžije koji je u roku odmah u stanju ispričati zanimljivu priču, manje je bitno je li istinitu ili izmišljenu te je otpjevati kao pjesmu. I ako je davna šala za Vladu Kalembera da on ima pjesme iz katoličkog kalendara (brojne pjesme su mu ženska imena, česta u katoličkom kalendaru), sada možemo reći da u koncertnom repertoaru Kawasaki 3P ima podiok koji bi se mogao zvati “Zoološki vrt”: “Riba”, “Sob”, “Zec”, “Mali medo” (a ima i u “Snifa san glu” nekoliko spomenutih životinja), a drugi “Crna kronika”: “Mupov-ska”, “Sjekirom u glavu”, “Kristin”, “Puta Madre”, treći “Kvartovske spike”: “Kak si – pa tak”, “Ni da ni ne”, “Niskarastaman”, “Malo vas je”, “Mate Parlov”, a tu je i “Jebotext” za glazbene novinare koji su od previše limenih puhača i udaraca bubnjem izgubili bilo kakvu misao da se dodatno izraze o njihovom nastupu, pa ću reći da se za uložene novce teško mogao dobiti bolji dvodnevni muzički provod. Ne bih bio nesretan da me realnost demantira.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
