Trap dvojac i zagrebačkog Kozari Boka u subotu je napunio zagrebački Boogaloo, kako je organizator potvrdio; po pravilima covid redara iz stožera koji su posjetili klub i dali zeleno svjetlo za koncert.
Ako je nešto živahno u ovom trenutku, onda je to balkanska trap scena, a moglo bi se i predvidjeti da će upravo ona pregaziti ‘sve živo’ kad se bude ‘svirao službeni kraj pandemije’, da se izrazim nogometnim žargonom. Nastup zagrebačkog trap dvojca koji se odaziva na ime 30zona u zagrebačkom Boogaloou, bila je samo još jedna u nizu ‘pokaznih vježbi’ potencijala koji bi se, kad za to dođe vrijeme, začas mogao preliti i u sportske dvorane.
Prvi značajni pokazatelj za tako nešto dogodio se sredinom srpnja prošle godine u vijesti poslovnog karaktera koja je vjerojatno mnogima prošla ispod radara, a to je da su se veliki Universal Music i Virgin Music Label & Artist Services udružili s diskografskom kućom Balkaton u globalnom strateškom partnerstvu. Beogradsku diskografsku kuću Balkaton je 2015. godine pokrenuo njen osnivač – Rasta, da bi se vrlo brzo pozicionirali među najutjecajnijim izdavačima na rastućoj hip-hop, R&B i trap sceni u regiji, premašivši broj od milijardu streamova za manje od pet godina.
Jest da se potom, nevezano za potpisano partnerstvo, proširila vijest kako na ovim prostorima postoje agencije koje za novac bustaju Youtube preglede i time kreiraju umjetne trendinge po sistemu: tko više plati – bolje kotira, ali se očigledno pokazuje da to ima utjecaja i da publika buja, te, konkretno, u ovom trenutku velike kompanije najviše zanima balkanski trap. Posljedično, to je ‘vlak’ na koji će se mnogi mladi glazbenici pokušati ukrcati.
Tu su i drugi kanali. Jedan od njih je film kao medij, a u njemu je najjača filmska franšiza „Južni vetar“ čiji je soundtrack od početka usmjeren na balkanski trap. Prošle godine je u Hrvatskoj film „Južni vetar: Ubrzanje“ bio definitivno najgledaniji film; prodao je 114.216 ulaznica i u kino-distribuciji zaradio 4,7 milijuna kuna (usporedbe radi, najgledaniji hrvatski film prošle godine bio je dokumentarac „Ljubav oko svijeta” Anđele i Davora Rostuhara koji je prema istim podacima sa stranice Box Office HR imao 16.674 gledatelja i zaradio 438 tisuća kuna, dakle zaradio je deset puta manje).
U oba filma „Južni vetar“ svoje mjesto su pronašle dvije pjesme zagrebačkog trap dvojca 30zona, koji je time (valjda po prvi put u povijesti Zagreba) u glazbenu mapu ucrtao zagrebački kvart Kozari Bok kojem se još tepa da je ‘zagrebački Bronx’. Nekada se punk rock u Zagrebu prvo slijevao s istoka iz zagrebačke Dubrave, potom također iz periferije, ali sa zapadne strane – iz Gajnica. Zahvaljujući Shinu i Galašu koji stoje iza zajedničkog imena 30zona, ‘zagrebački Bronx’ (za kojeg kažu da je jedini kvart koji može ponijeti naziv ‘geto’ u pravom smislu te riječi) dobio je svoje prve glazbene predstavnike nove scene. Upravo su objavili svoj novi album „300“ koji je i u vizualnom smislu potpuno inspiriran istoimenim Milerovim stripom i filmom o sudbini Spartanske vojske u Termopilskom klancu (čak toliko da bi zbog vlastite nesmotrenosti mogli plaćati i penale zbog preuzetog vizuala).
U zvučnom dijelu to je tvrda neo-gangsta priča prošarana ‘uvoznim’ folkom i karipskim ritmom kojeg su objeručke prigrlili balkanski treperi. Na subotnjem koncertu u Boogaloou 30zona rasprodali su koncert i nastupili s glazbenicima koje su ugostili na album poput grupe Kuku$, i pjevačice Mimi Mercedez, a pojavio se i z++, koji je unutar koncerta dobio i svoj samostalni slot za dvije izvedbe.
Mimi Mercedez nije smetala ni ruka u gipsu u naumu da podrži kolege. Publika je bila u transu gotovo od početka do kraja i nije samo pjevala „Pos’o“ i „Divlja igra“, koje su najpoznatije zbog „Južno vetra“, već je znala daleko više obzirom da 30zona iza sebe imaju sad već dva albuma i jedna EP. Njihov nastup je koncipiran po sistemu „nema stajanja“ – agresivno pumpanje adrenalina od samog početka, dok je pojavljivanje gostiju, počevši s Mimi Mercedez bilo svojevrsno strateški raspoređeno bustanje.
Ono što je primjerice nesvojstveno pop i rock koncertima bio je trenutak kad su se 30zona povukli s pozornice i u potpunosti je prepustili pjevaču kojeg publika dobro zna kao z++. On je taman stvorio prostora za plesni meddley na koji su se potom nadovezali i 30zona, što je bio poseban okidač za ženski dio publike, izuzme li se „Pos’o“ koji se kao adut čuvao za kraj i koji je još jednom ponovljen na bisu.
Potpisnik ovih redaka tako je prvi put uživo vidio i novu praksu između izvođača na sceni i njihove publike, a to je stalni presing prvih redova s uzdignutim smartphoneima u nastojanju da ih predaju u ruke Shinu i Galašu dok su ih oni naizmjence uzimali i vraćali nakon što bi s njima u rukama snimali sebe dok izvode verse ili dva na pozornici. Nova vremena su tako donijela i novi običaj dokazivanja tko je bio u prvim redovima. TikTok i Instagram su vjerojatno puni takvih snimaka.
Dobni prosjek publike bi odokativno bio 20+, ali ne i 20++, jednostavno kazano; hrpa mladih koji žele bez zadrške ‘isplesati sve iz sebe’. U tehničkom smislu gledano; glazbena podloga je išla savršeno i bez pauza, dok je kozaribočki dvojac nabijao tempo kao da ih sam Leonida vodi u napad. Nekako je nebitno napominjati je li izričaj 30zona ‘my cup of tea’, no uvjerljivost njihovog srčanog impulsa balkanskog geta je nedvojben, kao što i reakcija mlade zagrebačke publike također jasno iscrtava zaključak da se puno mladih osjeća da su i sami pripadnici tog geta.
Dok se ‘odrasli’ u ovoj našoj realnosti svađaju tko je u pravu i tko je kriv za prošlost, mladi i njihova budućnost su očigledno ispušteni ‘s radara’ i prepušteni sebi. Ta mladost je u međuvremenu stvorila svoju eskapističku kulturu koja bukti po cijelom Balkanu kao tornado. Trap ili trap folk, ako želite, nije pitanje budućnosti, on je tu, kao što i ‘zagrebačka filijala’ dokazuje da je prerasla okvire undergrounda.