‘Ludilo je ponavljanje iste radnje iznova i iznova, očekujući drukčiji ishod’ – Albert Einstein.
Samo ovlaš pogled na dobitnika u kategoriji Alternativni album godine bio je sasvim dovoljan za zaključak kako Porin ne može izaći iz mreže koju je sam sebi ispleo.
Naime, za glazbene novinare je na kraju prošle godine bilo jasno da grupa Nemeček ima najbolji album u 2024. Uz to, iste godine je Nemeček bio prvi hrvatski izvođač koji je dobio regionalnu Nagradu Milana Mladenovića, a ta grupa koja je uspješno spojila tamburicu s obrascima kraut rocka i psihodelije je izazvala i međunarodni interes koji je urodio europskom turnejom. Na Rock&Off nagradi Nemeček su bili najveći gubitnici, a glavni laureat bio je IDEM, što je razumljivo za tu ne toliko edgy manifestaciju koja posljednjih par godina više opipava puls publike obzirom da su glavni laureati tijekom pandemijskog perioda teško ili nikako koncertno monetizirali dobitak.
Što se Porinovog stručnog biračkog tijela tiče, u kategoriji Najbolji alternativni album, to što su napravili Nemeček i IDEM je, oprostite na izrazu, pičkin dim spram albuma grupe Ogenj. Obzirom da je ta koprivnička grupa ušla u medijski fokus zahvaljujući Dori, gotovo je neupitno da je to bilo odlučujuće.
Netko bi rekao; „Toliko o stručnosti i upućenosti“, no problem je drukčije naravi, obzirom da se ponavlja iz godine u godinu. Nije problem u biračkom tijelu koje se uglavnom najvećim dijelom oslanja na to koga je ‘uhvatilo u medijima’, već u samoj strukturi i organizaciji nagrade koja nije u stanju sebe jasno definirati, što iz godine u godinu dovodi do nadanja drukčijim rezultatima, iako se ista radnja ponavlja iznova i iznova, a to je po Einstenu, definicija ludila.
Ako se pitate kako to Porin sebe nije definirao, odgovor je isti otkad je iz ruku diskografa prešao u ruke struke koja istovremeno stoji i iza sindikata glazbenika, tj. Hrvatske glazbene unije, koja primjenjuje razmišljanje i ponašanje da se institucija te nagrade može voditi po sindikalnim pravilima, što je svakako utopistički, pa tako i prolazi.
Naime, biračko tijelo Porina je brojno i to je jedini podatak na koji se može sa sigurnošću osloniti. O njegovoj strukturi se ne može reći ništa, obzirom da je to tajna, no o toj strukturiranosti uvijek govore rezultati koji su javni.
Brojnost je dobra za sindikate – što brojniji to veći legitimitet u donošenju odluka koje se tiču njegovog članstva. No ako radite nagradu, važnija je stručnost, upućenost i uključenost u segmentima kojima se bavi. Nagrade se bave individualnim dosezima. Nagradama prvenstveno treba stručni žiri ili stručni žiriji. Nagrade ne zanima tko je tko na sceni ili minuli rad iz prijašnjih sezona. Nagrade zanima točno određeni period i tko se u tom periodu najviše istaknuo po unaprijed određenim parametrima.
To je u najkraćim crtama ono što je uzbudljivo kod nagrada koje na godišnjoj skali prate pomake, trendove i kvalitetu. Nagrada koja nije u stanju prepoznati glavne parametre sezone i nije bogzna kakva nagrada. Nagrade su u svojoj srži nemilosrdne – one ne znaju za prijateljstva, dugove i potkusuravanje istih.
Od svih nagrada, glazbene su specifične. Zvuči lijepo na papiru kad se napiše da „struka određuje“, ali mnoštvo te struke su glazbenici koji su prvenstveno fokusirani na svoje karijere i pitanje je koliko su spremni vremena potrošiti za upoznati se s godišnjom produkcijom scene za koju glasaju. Na koncu, ako priupitate svakog glazbenika ponaosob, velika većina će reći da su im najvažnije povratne informacija od publike i kritike na temelju čega dobivaju sliku o svom radu, jer prvi reagiraju emocijama (što je cilj svake glazbe), a drugi su profesionalni subjektivni slušači koji po definiciji ne bi trebali imati nikakav partikularni interes u favoriziranju ili omalovažavanju nečijeg glazbenog rada ako drže do sebe i svog poziva.
Dok je Porin bio diskografska nagrada, on nije mogao pobjeći od partikularnih diskografskih interesa, no to je bilo bolje nego što je sad kad nisu uključeni, jer njihova uloga je u neku ruku partnerska, oni ulažu novac, ne bave se glazbenim stvaralaštvom, ali žive od njega i prate što se događa i to ih je stavljalo u ulogu solidnog korektora odluka.
Dakle, nagrada je živahna sfera koja mora biti i posebno naklonjena mladim talentima kako bi se njihov potencijal mogao što brže usavršavati i definirati i što je još važnije otvoriti prostor da se u njih poslovno investira. Je li bolje investirati u talente ili one koji nemaju talenta, najbolje znaju investitori. I tako živahno i naklonjeno talentima mora biti svake sezone, ako nagrada želi zadržati ono najvažnije, a to je relevantnost i stručnost.
Je li Porin takva nagrada?
Porin možda misli da jest, ali rezultati govore suprotno.
Dakle, Porin ima veliko glasačko tijelo složeno po sindikalnim uzusima i koje, kako je ponuđeno iz primjera u uvodu, u nekim kategorijama odlučuje po ovlaš prikupljenim informacijama, tj. po sistemu: „Za ovog sam čuo pa ću njemu prije dati glas, nego onom za kojeg nisam čuo“.
Takva praksa rezultira tromošću i sporosti u prepoznavanju najboljih, ujedno i trendova na godišnjoj bazi i izrazito je pogubna za nova imena. Mi pomake u Porinu po rezultatima možemo uočiti ako gledamo deset godina unatrag, a ne svega sezonu prije. Porin upravo zbog glomaznosti i inertnosti svog glasačkog tijela propušta priliku biti aktualan na godišnjoj bazi. Otud ‘trakavice’ jedno-te-istih imena iz sezone u sezonu, a u zadnje vrijeme je čak nebitno jesu li živi ili ne, što je posebno simptomatično.
To je sa sobom donijelo još jedan veliki problem ove godine (ne, nije Thompson u kategoriji Hita godine). O tom problemu se gotovo nimalo nije pisalo i govorilo, a to je potpuni bojkot Porina od strane trap scene koja je dobrim dijelom zavladala hrvatskim klupskim i koncertnim prostorima kao i Billboardom u zadnjih nekoliko godina, dok je prošla 2024. bila prilično plodna i s izdanjima.
No sudeći po 32. Porinu, ta scena u 2024. nije ni postojala, a kamo li da je imala laureate. Pa čak da promjene idu puževim korakom u ovoj Hrvatskoj, kako može biti moguće da jedan Aleksandar Stanković svojim „Nedjeljom u 2“ u aktualnosti prešiša „najvažniju hrvatsku glazbenu nagradu“ po pitanju trapa?
Stoga je upravo taj tihi bojkot trapera možda i najveći udarac za Porin, jer ‘nagrada’ je uspjela cijelu jednu vibrantnu i uspješnu scenu punu isključivo mladih ljudi okrenuti protiv sebe. Nema dalje.
Neuspjeh je to i za jednu nagradu i za jedan sindikat – biti toliko neinkluzivan, neinformiran i tvrd u nastojanjima da tako i ostane i da se cijeli proces iduće godine ponovi i da svi veselo očekujemo drukčije rezultate.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
