Kompjuterska igra iz prošlog desetljeća bez čvrsto strukturirane fabule pretvorena je u otkačeni film jednako slabo strukturirane fabule i sto minuta izdržive praznoglave zabave.

Ekranizacije računalnih igara mogu se pretvoriti ili u velike hitove poput, primjerice “The Super Mario Bros. Movie” iz 2023., ili postati katastofalni podbačaji poput lanjskog “Borderlands”. Gdje će na toj ljestvici završiti “A Minecraft Movie” saznat ćemo uskoro, ali predviđa mu se solidna zarada. A što je zajedničko svim nabrojanim uradcima osim činjenice da su nadahnuti igrama? Kvizaši među čitateljima znat će da je to pojavljivanje Jacka Blacka, koji bi lako mogao biti proglašen kraljem ovog filmskog kvazižanra.
Po pitanju kvalitete ekranizacije računalnih igara isto tako variraju. Na televiziji smo tako dobili izvrsnu HBO-ovu seriju “The Last of Us” (čija će druga sezona započeti s emitiranjem ovih dana), dok smo u kinima dobili katastofalne podbačaje poput lanjskog “Borderlands”. Gdje će na toj ljestvici završiti “A Minacraft Movie!”? Pa, prvo treba reći da mu ovdje predviđanja nisu bila sklona. Činilo se da Minecraft nije bio baš idealna igra za ekranizaciju budući da nema neku strukturiranu fabulu, već je ono što u njoj stvoriš. S druge strane, to je tvorcima ostavilo prilično nesputane ruke, pa je i njihov film tako dobio priliku biti štogod oni u njemu stvore.

Film tako počinje naracijom prvog igrača ove igre, Stevea (Black) koji u duhovito napisanom i potpuno otkačenom monologu publici objašnjava neke koncepte Minecrafta koji niste nužno morali igrati da vam ovih sto minuta filma redatelja Jareda Hessa (“Napoleon Dynamite”, “Nacho Libre”) prođe u nekoj vrsti zabave koja graniči s nevjericom. Već u uvodu se vidi da će Blackova potpuna predanost i pretjerana volja biti glavnom pokretačkom silom ovog filma, bilo to dobro ili loše, a što u konačnici ovisi o simppatiji ili antipatiji svakog od gledatelja prema Jackovom stilu humora.
U drugi plan tako padaju mladi glumci Sebastian Hansen i Emma Myers čiji bi likovi trebali služiti kao pokretači radnje, no zapravo se čine kao kartonski izresci koji ispunjavaju prostor u sjeni igre Blacka i druge velike zvijezde Jasona Momoe koji se zadnji put ovako dobro zabavljao u posljednjem nastavku sage “Fast & Furious”. On glumi prvaka arkadnih igara iz 1989. koji u svojoj glavi i dalje proživljava te dane stare slave odjeven u ružičastu kožnatu jaknu s nitnama, prazne glave i napuhanog ega.
Prvu postavu dovršava Danielle Brooks koja se čini da je ovdje samo da bi film popunio zahtjeve rasne kvote, dok sjajnu epizodnu ulogu igra uvijek odlična Jennifer Coolidge koja je možda čak i nešto najsmiješnije što “A Minecraft Movie” ima za ponuditi. Dok šareno društvo skakuće kroz razne svjetove, Hess (koji i sam daje glas jednom liku, generalu Chungusu) dobiva priliku udahnuti život raznim stvarima generiranih od blokova koji čine cijeli svemir Minecrafta.
Iako je s tehničke strane sve to izvedeno s dosta duha, a situacije u kojima se nalazi društvo koje predvode Black i Momoa uglavnom zabavne, ništa ne može prikriti činjenicu da je scenarij ovog filma toliko tanak da se ponekad čini da se i sami autori sprdaju s tom činjenicom. Ipak, kao netko tko ne odgovara profilu ciljane publike ovog filma ni po kojem parametru, osim onoga da može povesti svoje potomstvo pogledati ga, moram priznati da je u konačnici svojim blesavim šarmom nadmašio niska očekivanja s kojima sam ušao u dovranu.

I za kraj, moram se osvrnuti i na sam doživljaj gledanja filma, budući da su mogući scenariji u kojima bi se nešto slično moglo dogoditi i drugima. Naime, Minecraft je igra iz prošlog desetljeća, pa su njezini najrevniji igrači danas tinejdžeri ili mlađi tinejdžeri. Očekivano, pripadnici te generacije činili su najveći dio publike u kinu.
No, problem ove generacije mlađih tinejdžera jest njihova slaba moć koncentracije, pa su izdržali do polovice filma (svi su uglas s Blackom viknuli: “I am Steve!”), pa su nakon sat vremena stali hodati po dvorani, skakati ispred platna, valjati se po podu, probijati se među stolcima i sve u svemu ponašati se kao krdo majmuna na kokainu. I to ne samo jedna ekipa, nego više njih i oba spola.
Njihovo je ponašanje bilo u skladu s kaosom koji se odvijao na platnu, ali moramo se upitatigdje griješimo kad odgajamo generaciju koja nije u stanju koncentrirano pogledati film koji je rađen za njihov uzrast i o temi koja ih zanima, a kamoli nešto ozbiljnijeg karaktera. Ili ne daj Bože pročitati kakvu knjigu od korica do korica.
(Warner Bros. Pictures, 2025.)