Danas će na Interliberu biti predstavljena nova knjiga skupine autora predvođene urednikom Ivanom Palijanom koja na jednom mjestu okuplja više-manje sve najbitnije glazbene uratke s ovih prostora.

Nakon uspjeha prošlogodišnje knjige “Album na dan” podnaslovljene “365 najvažnijih albuma koje morate poslušati” ista ekipa pod uredničkim vodstvom Ivana Palijana, najpoznatijeg po funkciji glavnog urednika pop kulturnog magazina Klik u prvom desetljeću novog stoljeća, okupila se kako bi istu stvar napravila s glazbenim izdanjima objavljenima za vrijeme i nakon raspada Jugoslavije.
Ovaj pothvat je utoliko vrijedniji jer osim sličnih stranih knjiga od kojih je možda najcitiranija “1001 Albums You Must Hear Before You Die” Roberta Dimeryja, svaki je strani časopis objavljivao svoje vlastite liste najboljih albuma, dok su na domaćem terenu slično tek napravili u mnogo manjem obujmu od stotinu naslova objavili Duško Antonić i Danilo Štrbac “YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe” sad već davne 1998., a zadnji takav pothvat napravila je redakcija kratkotrajnog hrvatskog izdanja Rolling Stonea, također sa sto albuma, prije punih deset godina.
Društvo skupljeno oko Palijana koje i ovaj put, dakle, uključuje znalce kao što su Velimir Grgić, naš urednik Zoran Stajčić, Dino Milić-Jakovlić, Marko Smiljić i Bojan Madić ovaj put je prošireno doprinosima koje su osigurali Lana Brčić i Andrija Škare, a brojku iz naslova treba barem udvostručiti, jer knjiga sadrži i “počasne” opise još toliko i više albuma koji su dodani u bonus poglavljima koja pokrivaju dodatke po žanrovima (punk, metal, folk itd.) i počasnu listu po desetljećima. Ukupno je zastupljeno, dakle, čak 752 albuma.
Naravno da će i u ovom proširenom obliku biti ploča koje su nekima drage, a nisu našle mjesto u knjizi, ali prigovori čitateljima na društvenim mrežama potiču raspravu i na taj način šire prostor ove knjige i iznad njezinih korica, što joj daje dodatnu širinu, a bit će zanimljivo vidjeti i koliko će možda djelovati na neka njezina potencijalna buduća proširena reizdanja. No, za bilo kakav eventualni propust, Palijan može okriviti “znanstvenu metodu” ponovljenu iz prethodne knjige, a koja uključuje presjek mjerila njihove komercijalne vrijednosti, ocjene kritike, uvrštavanja na prethodne liste i drugim parametrima.
Vjerojatno zbog tih parametara ponovno smo u situaciji da daleko najveći broj albuma s popisa (njih čak 166) dolazi iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, i da najviše unosa ima Bijelo dugme (osam albuma). S druge strane, vjerujem da aktualna scena iz posljednja dva desetljeća zaslužuje više pozornosti od one koju joj je “algoritam” dodijelio, ali vjerojatno će trebati proći još vremena i čekati spominjana proširena reizdanja da vrijeme i reevaluacija pokažu koliko sam po tom pitanju u pravu.
U odnosu na prošlu knjigu, ova domaća je nastala brže jer je tim na prvoj naučio kako najbrže postići rezultate, a ova dolazi i u tvrdom uvezu što je čini teškom 1,7 kg i vjerojatno bi se rubno mogla proglasiti nekom vrstom hladnog oružja. Za duhovite ilustracije ponovno je zadužen Dubravko Mataković, a iz Klika preneseni tzv “mood chart” koji opisuje albume sličicama koje prikazuju raspoloženja kojima pojedini album odgovara sad je doveden na višu razinu (“U njenim svatovima”, “Mali čovjek želi, a ne smije”, “Ja sam najbolji u kvartu i moj tata isto” itd.) čiji opisi predstavljaju dvije najduhovitije od cca. 550 stranica ove knjige.
Ovo je još jedno šareno, zabavno, ali i vrijedno izdanje koje je zgodno imati pri ruci kad se razgovor povede o domaćoj diskografiji i vjerujem da će i na stranice Wikipedije na ovdašnjim jezicima biti dopisivani podaci da je taj i taj album uvršten u ovu knjigu s pokojim citatom autora. A autori? Tko zna, sad kad su završili s glazbom, možda se još prihvate i nekih drugih područja. 365 najvažnijih filmova? Zašto ne!
(Buddha bar, tvrdi uvez, 550 stranica, 2025.)
