Seattle ima novu kreativnu snagu – i to kreativnu snagu koja ne oplakuje najbolje godine grungea, već ih koristi za odskočnu dasku za neka nova iskustva i nova čitanja.
“Puno kave i Led Zeppelina”, glasila je jedna od davnih kritika koja je u najkraćim crtama u 1990-ima objašnjavala film „Singles“ redatelja Cameron Crowea, koji se ujedno paralelno bavio tadašnjom najzanimljivijom rock scenom, onom iz Seattlea, kojoj je popularnost munjevito globalno rasla. Priča o grungeu upravo je „puno kave i Led Zeppelina“ u svojoj srži, jer kišni Seattle nije ostavljao previše izbora za provod na njegovim ulicama, a vjerojatno je tako i danas, nakon što je grad postao svojevrsni muzej jednog perioda kad je bio neslužbena svjetska prijestolnica rocka. A nakon „sto godina“ ponovno se može upotrijebiti naziv „puno kave i Led Zeppelina“ za opisati jednu sasvim novu priču iz Seattlea – grupu 3rd Secret.
Sastav čine Jillian Raye (vokal), Jennifer Johnson (vokal), Krist Novoselić (bas), Bubba Dupree (gitara), Kim Thayil (gitara) i Matt Cameron (bubnjevi). Time su jasni i epiteti da je riječ o supergrupi, obzirom da su u njoj Thayil i Cameron (svaki fan Soundgardena dobro zna koliko su oni bili važni zajedno s pokojnim Chrisom Cornellom, koji je bio istaknut u prvom planu – od promišljanja ritmova do vlastitih gitarskih štimova), zatim Novoselić kao živući spomenik alter-stava kad je rock u pitanju (onog kojeg je želio živjeti i Cobain, ali mu je slava pomrsila planove), kao i, također, izvrsni Dupree iz benda Void. No kruna svega ipak su pjevačice Jennifer Johnson i Jillian Raye, među kojima je potonja i talentirana autorica tekstova grupe 3rd Secret, jer dovoljno je da se odvrte svega dvije prve pjesme da bi postalo potpuno jasno zašto su stare grunge kvrge stale iza Raye i Johnson – naime, i sama riječ ‘grunge’ je nakon puno, puno vremena zazvučala zanimljivo zahvaljujući 3rd Secretu.
Seattle, dakle, ima novu kreativnu snagu. Što je još važnije; kreativnu snagu koja ne oplakuje najbolje godine grungea, već ih koristi za odskočnu dasku za neka nova iskustva i nova čitanja. Da sve zvuči još bolje; spomenutima se pridružio i Jack Endino, nekadašnji suradnik Nirvane i Soundgardena, koji je također nanjušio pravu stvar.
Sam naziv benda ima svoju zanimljivu povijest. Prva tajna bila je da su Kim Thayil i Matt Cameron od 2017., nakon smrti Chrisa Cornella, radili u tajnosti na novom projektu. Druga je bila da su se Krist Novoselić i Jillian Raye (s kojom je također 2017. oformio sastav Giants In The Trees i u koji je uvukao i Thayila) izolirali u nekoj farmi s idejom da naprave novi bend. Paralelno s tim Cameron je radio na materijalu sa svojim bivšim kolegom Bubbom Dupreejem iz nekadašnjeg, također, superbenda Hater.
„Svojedobno je postojala ideja za tri odvojena albuma pojedinaca koji bi uključivali različite doprinose spomenutih glazbenika u tim ‘križaljkama’. Činilo se da je sve moguće, jer su stavovi svih bili pozitivni. Krajem 2021., osjećajući kao da je prošlo previše vremena ili su jednostavno bili nestrpljivi, Krist i Jillian predložili su 3rd Secret — kombinirajući materijal snimljen u Seattleu i na farmi. I tako smo došli do ove ploče s Jillian i Kristom na naslovnici“, stoji objašnjenje treće tajne na stranici benda koji je potom debitirao nastupom uživo u Muzeju pop kulture u Seattleu u veljači ove godine, da bi 11. travnja bez ikakve najave, pompe i diskografskog ugovora objavio svoj eponimni album i ponudio ga besplatno.
Album funkcionira zeppelinovski na dva paralelna kolosijeka. Jedan je akustični, a drugi uronjen u mantričke distorzije. Ima folk utjecaja koji podsjećaju na baštinu „Battle Of Evermore“, prvenstveno zbog dueta Raye i Johnson, no definitivno se osjeća i bay area „Embryonic Journey“ nasljeđe kad je riječ o akustičnim zahvatima. No nadogradnja, koju treba zahvaliti prvenstveno Thayilovim harmama i hipnotičkim gitarskim rifovima, otvara prostor grungeu kakvog se dosad nije moglo čuti. Konkretno, miriše na Soundgarden mjestimično, ali se Jillian Raye nameće kao dovoljno upečatljiva autorica i pjevačica koja razvija svoj izričaj, koji ne pati od šabloniziranja (bolje) prošlosti.
Ako se sjetimo grupa poput Hole i L7 iz grunge ere, njihove pjevačice su dolazile iz punk nasljeđa, pa u tom smislu 3rd Secret iskaču izvan tih okvira.
Uvodna „Rhythm Of The Ride“ dolazi kao baždarenje slušatelja na ono što dolazi i tu druga po redu „I Chose Me“ (ujedno odabrana i za prvi singl, ali u verziji uživo s nastupa u Muzeju pop kulture) upravo proširuje vidike. Slijedi akustične „Last Day of August“ i „Winter Solstice“ koje odlično balansiraju između teških grunge otvorenih štimova i indie folk poetike, a sve nekako kulminira u središnjem dijelu s himničnom „Live Without You“ koja bi potencijalno mogla biti sljedeći singl.
Bendovska distorzična elektrifikacija strateški je raspoređena, taman toliko da ne prevlada folk dimenzija. Dok središnji dio u tom smislu drži „Lies Fade Away“, pred kraj se situacija zgušnjava s „Diamon In The Cold“ i „Somewhere In Time“, dok kraj pripada kompleksnoj psihodeličnoj vožnji „The Yellow Dress“ čime se 3rd Secret u potpunosti predstavljaju kao potpuno definirana priča, tj. bend.
Čak se može reći da naziv ‘supergrupa’ pomalo i smeta, ako ga se doživljava na onaj ‘tradicionalni’ način u kojem zvjezdana ega često znaju biti suprotstavljena unutar istih redova. 3rd Secret pak odaju dojam zajedničkog okupljanja zbog pjesama gdje nitko od članova nema izraženu želju za dominacijom svog lika i djela. Riječ je o uistinu solidnom udruživanju zajedničkih snaga gdje je svaki učesnik donio pravi začin sa sobom i pažljivo ga upotrijebio. Bez obzira na predikcije koliko će 3rd Secret trajati, dojam je da se jedna od najbolje čuvanih novomilenijskih tajni Seattlea u posljednjih nekoliko godina otkrila u lijepom sjaju. Uz sve, u pravom indie duhu tog grada, bez posrednika.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2022.)