Sa završetkom nastave u petak, koji je ove godine bio trinaesti, započelo je najveće dvodnevno okupljanje srednjoškolskih bendova u Zagrebu – Superval festival.

Superval nije festival za elitiste, influencerice i festivalske kostime. To je ‘cement’, znoj i dvadeset minuta buke za svakog tko izađe na stage. Za publiku pak, maaaalo duže. U dva dana od 13. do 14. lipnja je čak 34 izvođača protutnjalo je kroz Vintage Industial kao vlak bez kočnica ostavljajući iza sebe dim koji je sve po redu tamanio.
Konkretno, na šestome Supervalu u petak su nastupili Queens of the Circle, Radiokomunikacija, Petak 13., Interval, 2 Para škara, The First Ride, Hrđavi, Blizter, Just Like the films, Krakatoa, Fargo, Out of Civilization, Radiofobija, Aimé Roux, Tomato Slice, Prosti prst i Annexed.

Subota je donijela sljedeća imena: Thebills, Periferija, Novi Amsterdam, Zub vremena, Buzz, Strano tijelo, Stereovoid, Slobodni pad, Lynco, Linija 109, Razor, Braća Grm, Šulja, Canubis, Meantime, Kostik, te Hostija.
Stage je gorio od 17:00 sati svakog dana, pa do 1:20 u noć. Publika je bodrila sve, od novih lica poput Tomato slice i Hostija, pa do iskusnih Superval veterana kao što su Linija 109, Annexed i Prosti prst. Bez dugih pauza, bez previše prilika da se publika bavi ičim drugim osim glazbom koja ih okružuje. Cjelokupan događaj trajao je osam sati neprestanog sviranja svake večeri. Naravno tu mislim na one koji su zapravo došli radi glazbe, a ne one koji su grijali klupice ispred. I to je najjače; glazba se nije prodavala, niti glumila, već kao da se samo naslagivala jedna priča na drugu kako su se bendovi izmjenjivali na pozornici.

U ponudi je bilo svega od laganica do divljačkih eksplozija. Noise, punk, heavy, indie, elektonika… sve živo. Neki bendovi su se pogubili, neki su bili čisti kaos, no svi su davali sve od sebe. I to je jedina valuta koja je te dvije večeri vrijedila. Nitko nije došao impresionirati, svi su došli preživjeti vlastiti nastup. Underground kako ‘Bog zapovijeda’. Bez pozera, samo distorzija i znoj.
Braća Grm, Out of Civilization i Meantime su za mene bili vrhunci večeri u kojoj se svatko lako mogao izgubiti u praćenju bendova i kako se tko od njih zove.

Prvo Out of Civilization – cura na vokalu, dernjava iz srži, scena gori, a prvi red prepun testosterona i kosa u zraku. Stage se tresao, a ti ne znaš jel’ te više šiba zvukom ili vjetrom iz publike. Braća Grm su došli k’o braća po šutki – zvuk sirov, pogo u srcu, a publika u transu dok se frontwoman dere iz petnih žila.
Meantime, pankeri iz Pule bez pitanja su uletili i oderali. Brz, prljavi kaos koji ti sjedne taman gdje treba.

Najveća fora? To što u publici nisu bili neki levati sa strane. To su drugi bendovi, prijatelji, braća, random klinci koji su tek jučer počeli svirat, roditelji kao pratnja s jednog kraja države bivaju baš tu kao podrška. A osim te ‘standardne hijerarhije’ u publici bili su zamijećeni faca koja nosi gravitas zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet, te direktor INmusica Zoran Marić. I vjerojatno, ne samo oni.
Superval nije natjecanje nego okupljanje. Nešto između glazbenog maratona i godišnjeg sastajanja alternativne obitelji, kaotične i glasne, To je scena koja diše zajedno i ne glumi da je cool. To je scena koja dolazi.

Je li ovogodišnji Superval bio jači nego ikad? Ne znam, Ali ako je mjera broj ljudi, raznolikost i količina podrške, onda bih rekla da je itekako živ, Ne treba mu glamur, ne treba mu sponzor, ne treba mu mainstream, samo ono što već ima: još ovakvih klinaca.
Ima nešto posebno u tim koncertima kad se ljudi počnu ponavljat, ne pjesme, nego face. Ponovno sam srela neke članove bendova koje sam prvi put vidjela na prošlom Supervalu On Tour u Puli i Rijeci. Onaj trenutak kad se pogledi sretnu i sve postane jasno, a vedrina se proširi prostorijom, ti momenti su kotači koji pokreću moj mlin.