8. Inkubator: volim, volim, volim, volim žene…

U pol’ 9 kod Sabe i Lovely Quinces su u utorak zakuhali jedan on najboljih ‘inkubatorskih’ tuluma. Bila je to prezentacija čiste snage riječi i glazbe.

U pol 9 kod Sabe u Tvornici (Foto: Tomislav Sporiš)

Neupućenom slušatelju lezbijsko-feministički bend U pol’ 9 kod Sabe može se činiti samo kao još jedan u nizu glazbeno-scenski aktivizam u korist emancipacije LGBT populacije na ovim prostorima. Naravno da U pol’ 9 kod Sabe itekako pridonose to emancipaciji, ali je također i riječ o bendu s vizijom, razlogom, stilom i potpunom opravdanošću svog eklektičnog izražaja.

Nije to samo lezbijsko društvance prema kojem bi trebali trčati novinari lakočitljivih estradnih štiva kako bi skupljali jeftine bodove na predstavljanju nekog, uglavnom  zbog seksualne orijentacije, kako bi upotpunili dnevnu dozu freakshow tematike pod malograđanskom krinkom ‘otvorenosti’. Taj osmeročlani sastav je u stanju šarati stilovima i raspoloženjima na koncertu tijekom kojeg su suvereno izvodi dvadeset pjesama inteligentnih tekstova koji se isprepliću kroz moderne baladne forme, pop, soul, rock, kao i kabaretske vodviljsko-burleskne natruhe. Tako je bilo u utorak na 8. izdanju Inkubatora u Tvornici.

Kao najisturenija članica benda, pjevačica Martina nedvojbeno je karizmatična pojava na pozornici, način na koji ona interpretira ‘blues ženske ljubavi’ snažno se prožimao publikom, a tekstovi su izravni i bez dlake na jeziku, ali opet filigranski začinjeni detaljima za kakve žene imaju istančano čulo. Glasni uzvici odobravanja i dugi aplauzi nisu samo pratili klupske adute „Da je moguće“ i „Želim biti straight“, već su se doslovce nizali da bi na kraju kulminirali u najglasnijem odobravanju koji valjda može proizvesti stotinjak ljudi na jednom mjestu. Posebno iznenađenje bila je i obrada Riblje čorbe „Volim, volim, volim, volim žene“ koja je u toj izmaknutoj percepciji ovog nesvakidašnjeg benda bila jedna potpuno nova i osvježavajuća glazbena perspektiva u gradu. A da se i ne govori o tome kako ispada da jedino žene ‘imaju muda’ za izvesti Čorbinu pjesmu u Zagrebu, jer se uistinu ne sjećam da sam zapazio ikoga vrijednog pažnje na domaćoj pozornici da je učinio nešto slično, od trenutka osamostaljenja pa do danas.

Lovely Quinces u Tvornici (Foto: Tomislav Sporiš)

Izvrsnim se može okarakterizirati i nastup Dunje Ercegović aka Lovely Quinces, splitske kantautorice sa zadarskom adresom. U momentima emotivnog zanosa ona kao da je padala u neku vrst obrednog transa sličnog onog u kojem je bio Richie Havens dok je onomad na pozornici Woodstocka pjevao „Freedom“. Njeni dinamički skokovi iz tihog u glasno su bili fascinantni poticaj za publiku. U jednom trenutku toliko tiha da se moraju naćuliti uši, a potom eksplozivno glasna da vam čaša ispadne iz ruke. Pored toga u pauzi između pjesama ‘pjevačica rastrgane duše’ ponovno je postajala simpatična i pričljiva Mediteranka što je možda bio i dodatni adut za razbijanje te nevidljive membrane između pozornice i publike koja u tu koncertnu igru uvijek ulazi sa sigurne udaljenosti s ‘brisanim prostorom’ ispred sebe. Kad su se prvi redovi Dunji jednom približili, kemija je bila oslobođena. Glasni aplauz njoj i njenoj glazbi na kraju nastupa govorio je dovoljno u korist njenog autorskog stvarlaštva. Meni osobni favoriti koje je izvela svakako su bili „Wrong House“ i „Mr. Lonely“.

Kad se podvuče crta, 8. Inkubator bio je klupski ‘ladies night’ za pamćenje. Još da samo koncertna straight ekipa nije toliko plaha kad su ovakvi koncerti u pitanju…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X