Godinu dana nakon vrlo dobrog albuma ‘Putanja’, FM JAM reprezentacija opet je udružila snage i u dalekom Tokiju snimila čak i superiorniji nastavak.
Najveći napredak primjetan je po pitanju produkcije – podloge koje je ovoga puta napravio Indigo odvele su ih još dalje od uobičajenih hip-hop okvira pa bi ih u svoje pjesme mirne duše mogli ubaciti Trent Razor („4 zida“) i Tricky („Đe će ko“), dok bi se „Repat s rajom“ i „Testament“ fino uklopile i u soundtrack nekog SF filma iz osamdesetih (čitaj: „Blade Runner“). Reperski dvojac povremeno, kao u uvodnoj „Tugy Plaky“, prate poput granita tvrdi, iz brutalnijih grana elektronske glazbe preuzeti beatovi iako, što je čest slučaj i s Frenkiejevim solo albumima, sve to nadmašuju u trenucima kada malo uspore i zakorače u tripoidnije vode, tempom bliske trip-hopu i dubu. Čitavu priču zaokružuju moćni basovi i intrigantni sampleovi, bilo da je riječ o onima „iz naših krajeva“ ili nečemu što biste prije očekivali čuti u starim videoigrama.
Tekstovi zato ne donose nikakve bitnije promjene pa se tako „s druge strane nišana“ ponovno nalazi nedostojna reperska konkurencija, ali i korumpirani političari, primitivci, krvožedne zvijeri i drugi krivci za potpuno beznađe njihove rodne grude (a i ostatka nekadašnje nam države). Istini za volju, u Frenkiejevim „lajnama“ nazire se kakva-takva promjena rakursa pošto danas češće progovara iz pozicije zaslužnog veterana nego aktivnog sudionika hip-hop ratova, a u toj ulozi najbolje se snašao u već spomenutoj „4 zida“, paranoičnoj fantazmagoriji u kojoj prosječni balkanski „krkani“ kreću u lov na repere.
Iznimke predstavljaju odjeb sponzorušama „Sad bi htjela“ i „Tupakamaru“, čiji naslov evocira istoimenog vladara Inka i borca protiv španjolske kolonizacije, ali i neprežaljenog 2Paca Shakura. Besprijekoran, na momente sumanuto brz „flow“ i izniman talent za povlačenje neuvijenih, dozlaboga depresivnih, ali i prilično vjerodostojnih paralela poput one između Bosne i brazilskih favela, ipak ih uspjevaju podići iznad prosjeka, čak i kada progovaraju o bezbroj puta opjevanim „crnjacima“.
Gostovanje glumačkog velikana Zijaha Sokolovića u „Teoriji zavjese“ trebalo je puno bolje iskoristiti, donekle i ono marokanskog repera Abdija u solidnoj „Baš svi“, no to je u konačnici i jedino što „Egzil“ priječi da postane jedan od najboljih ovogodišnjih hip-hop albuma. U regiji i izvan nje.
Ocjena: 8/10
(Universal Music, 2017.)