Ertel, Eckman i Race pletu svoje eksperimentalne zvučne krajobraze stvarajući atmosferu noći u gradu u kojem vlada politička neizvjesnost, a rijeke izbjeglica slijevaju se iz svih strana u potrazi za boljim životom negdje na zapadu.
Dirtmusic, etno-blues projekt Chrisa Eckmana i Huga Racea iza sebe ima četiri albuma na kojima je ovaj dvojac na svojim putovanjima u Mali uz lokalne muzičare stvarao hipnotičku i atmosferičnu glazbu nadahnutu surovim uvjetima života tamošnjeg stanovništva. Na svom petom albumu, “Bu Bir Ruya”, Chris i Hugo promijenili su mjesto radnje, ali premisa ostaje ista.
Lokacija je ovaj put Istanbul, točnije automehaničarska radiona pretvorena u studio kojim upravlja Murat Ertel, vođa i svirač saza iz turskog psihodeličnog sastava Baba Zula. Tu je i njegov perkusionist Ümit Adakale preko čijih ritmova Ertel, Eckman i Race pletu svoje eksperimentalne zvučne krajobraze stvarajući atmosferu noći u gradu u kojem vlada politička neizvjesnost, a rijeke izbjeglica slijevaju se iz svih strana u potrazi za boljim životom negdje na zapadu.
Osam minuta dugačka “Bi De Sen Söyle” uvodi nas u srce ovog uzburkanog i privremenog svijeta i odmah postaje jasno da se hipnotička svojstva dosadašnjeg izričaja Dirtmusica neće mijenjati na njihovoj turskoj avanturi, dapače, još će se i produbiti okupana psihodelijom glazbenika iz Baba Zule. Mračne Raceove recitacije opisuju dolazak skupine izbjeglica dok iz posadine vjetar donosi valove plemenskih pokliča, istočnjačkog ženskog pjeva i mantre. Uskoro nema dvojbe da je Dirtmusic na “Bu Bir Ruya” uspio prenijeti atmosferu na jednak način kao i na svom dosad najboljem albumu “Troubles” otprije pet godina.
U “Border Crossing” nastavljamo pratiti nastojanja pri prelasku granice, ovog puta u nomadskom post-punk ritmu basa dok gitare zavijaju pod efektima, a na “Go the Distance” ćemo na pola puta začuti i Eckmanov vokal u jedinom segmentu albuma koji može podsjetiti na nešto na što smo navikli od pop pjesme. Na “Love Is A Froreign Country” vokal preuzima još jedna lokalna kolegica s etikete Glitterbeat, Gaye Su Akyol, čije opojno fraziranje slušatelju gotovo donosi i miris ulica Istanbula.
U “Safety in Numbers”, ljutiti Hugo Race naoko se obračunava s korumpiranom neslobodom Erdoğanovoga modernog turskog kalifata, poručujući narodu da mu nitko ne može oduzeti svjetlost, ponavljajući refren: “If we can all resist, we can be released”. Priča završava izlijevom bijesa iskazanim prema novome dobu opisanome na ovoj ploči u “Outrage”.
Nakon nekoliko slušanja, kada se opojna droga hipnotične psihodelije “Bu Bir Ruya” otpusti u tijelo, nastupa svijest o činjenici da su Dirtmusic uz pomoć Ertela i ekipe priredili prvi doista izvrstan album 2018. godine.
Ocjena: 8/10
(Glitterbeat Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
