Hortus – lat. Vrt, bašta, specijalno uređeni park za promatranje i proučavanje različitih biljaka, pogotovo onih rjeđih. (Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić).
Čakovečki psihodelični dub sastav Waitapu koliko god bio žanrovski određen, na novom albumu “Hortus” plovi vodama gdje se miješaju dub s geografskim naslijeđem. Prati se time nit originalnog tvorca autora priče „Waitapu“, književnika, scenariste i pustolova Jože Horvata koju ju je napisao nadahnut oplovljavanjem svijeta. Tog antifašističkog borca koji je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća preko noći postao državni neprijatelj obzirom da je napisao scenari za film „Ciguli miguli“ koji je ismijavao tadašnji društveno-politički sistem i koji je poučen i tim iskustvom napisao“Waitapu“ kao univerzalnu poetsku bajku o borbi pojedinca protiv zapreka i zabrana koje mu nameće društvo.
U tom smislu grupa Waitapu kao da je zvukovna svijest, za avanturu raspoloženog, glavnog lika dječaka Itea, potmulog dub ozračja, dok ‘društvo’ odjekuje kao podsvjesna aktivnost kroz semplirane naracije iz domaćih filmskih i dramskih ostvarenja. Prvi takav je već u naslovnoj „Oglas“, uzet iz „Male seoske priredbe“ (1971.), dok B stranu vinila otvaraju zvučni isječci iz serije „Mačak pod šljemom“ (1978.) u istoimenoj, ali na engleski prevedenoj, „Cat under a helmet“.
O eksperimentalnom odnosu grupe prema tradicijskim obrascima svjedoči i izvrsna dub reinterpretacija pjesme „Deca, moja deca“ koju su prošle godine u svojoj maniri također snimili i objavili Cinkuši na odličnom albumu „Krava na orehu“. Waitapu u sastavu Emil Marciuš (bas), Ivan Plačko (bubnjevi), Davor Kipke (Gitare, semplovi), Bojan Miljanić (sintovi i ambijent), Filip Vrančić (konge i elektronika) i Ante Zvonimir Stamać (dub) „Hortus“ su osmislili kao dvostruku dozu ritmično zvučnog ozračja na A i B strani vinila. Ukupno osam skladbi u rasporedu četiri na svakoj strani u sličnom ugođaju talasaju glazbeno putovanje.
Drugo poglavlje („Twisted choban“ na A i „Jeux“ na B strani) tjeraju adrenalin na 165, odnosno na 160 bpm-a, da bi nakon njih atmosferični chill od 120 bpm-a preuzele „Chrom dioxid“, tj. „Safe zone“ u kojoj se kao gostujuća naratorica pojavljuje Mirela Priselac Remi iz Elementala. I jednu i drugu stranu Waitapu zatvara teškim premazima; „Deca, moja deca“ ‘diše’ na najsporijih 115 bpm-a, dok posljednja „Chapter zero (part I & II)“ sopće pod gustim elektroničkim distorzijama i mikrofonijom.
Dub psihodelija grupe Waitapu donosi balansiranu kombinaciju psihodeličnog lutanja s, na nož, progresivnim ritmovima što „Hortus“ čini višeslojnim u svom ritualno obrednom narativu stapanja modernih stremljenja i tradicijske poputbine, što donosi izuzetno prijemčiv impuls, kako za publiku, tako i za glazbene diggere daleko izvan granica Balkana. Pojednostavljeno, Waitapu misli globalno, a djeluje lokalno, zato je „Hortus“ pažljivo uzgojena zbirka ‘zvukovne egzotike’ nabijena mirisima i aromama dalekih i nespojivih svjetova.
Svakako je bremenita misija nazvati bend po najnagrađivanijem i najpoznatijem djelu Jože Horvata, no, kako se kaže, ako se u tu misiju krene otvorena srca, onda bi i pokojni Horvat bio zadovoljan inspiracijom koju je pobudio kod ovakve avanturističke glazbene posade.
Ocjena: 9/10
(PDV Records / Ill In The Head, 2017.)