Donosimo razgovor s Enricom Zanisijem, talijanskim jazz pijanistom koji će 2. veljače nastupiti u Zagrebu, a 3. veljače u Zadru.
Višestruko nagrađivani mladi talijanski pijanist i skladatelj Enrico Zanisi je odrastao u obitelji glazbenika; njegov je otac flautist, a majka pijanistica koja je u svojem domu davala poduke iz glasovira. Kao dijete slušao je sve vrste glazbe i nastupao s komornim ansamblima, iako uglavnom klasičnu, a školovan je na području klasične i jazz glazbe. Sudjelovao je na mnogim natjecanjima i Italiji i inozemstvu, kao i na raznim glazbenim radionicama na kojima je učio od glasovitih jazzista kao što su Kenny Werner, Larry Grenadier i Joe Calderazzo.
Zahvaljujući talentu koji je pokazao na glazbenim radionicama Umbria Jazz dobio je stipendiju za školovanje na Berklee School of Music, najprestižnijoj američkoj jazz školi. Dobitnik je mnogobrojnim nagrada i priznanja. Godine 2009. primljen je na Manhattan School u New Yorku i u istoj godini objavio svoj prvi CD “Quasi Troppo Serio”. Poslije je kao vođa sastava snimio još tri albuma. Zanisi je nastupao diljem Europe i Južne Amerike, a tijekom karijere surađivao sa slavnim jazzistima kao što su David Liebman, Andy Sheppard, Sheila Jordan, Roberta Gambarini i Stefano Di Battista.
Zanisi će 2. veljače, u sklopu ciklusa Jazz.hr, nastupiti na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a 3. veljače u Koncertnoj dvorani braće Bersa u Kneževoj palači u Zadru. U Zadru će svirati solo, a u Zagrebu će se predstaviti u suradnji s hrvatskim glazbenicima mlađeg naraštaja: kontrabasistom Zvonimirom Šestakom i bubnjarem Borkom Rupenom.
Koji ste program pripremili za koncert u Zagrebu?
Enrico Zanisi: Prvi ću put boraviti u Zagrebu i zato sam jako uzbuđen. Izvodit ćemo neke moje skladbe koje sam s trijom snimio za vlastite albume. Iznimno sam sretan što ću surađivati s hrvatskim glazbenicima, bubnjarem Borkom Rupenom i kontrabasistom Zvonimirom Šestakom. Jedva čekam da zasviramo zajedno! Također jedva čekam da u Zagrebu i Zadru upoznam nove ljude, posebice glazbenike.
Kako pristupate skladanju?
Enrico Zanisi: Nadahnjuje me sve što me okružuje, bez obzira iz kojeg je područja djelovanja: to može biti glazba ili umjetnost općenito, filmovi i sl. Obično počnem od ideje koju pokušavam razviti. To može biti melodijski segment, harmonijski slijed ili ritmički uzorak, ali tada je potrebno vrijeme i rad na tome prije nego što skladba bude dovršena. Također, ponekad se događa da skladbe dolaze niotkuda i već su dovršene, ali obično to nije tako.
Što je to jazz, prema vašem mišljenju?
Enrico Zanisi: Za mene je to uglavnom glazbeni proces, pristup glazbi u kojoj improvizacija ima glavnu ulogu.
Kako ste otkrili tu glazbu?
Enrico Zanisi: Još kao dijete improvizirao sam svirajući klavir. Tada sam otkrio album “The Sound of the Trio” trija pijanista Oscara Petersona i shvatio da je upravo ta glazba uistinu blizu onoga što sam želio činiti.
Kako gledate na jazz glazbu danas?
Enrico Zanisi: Vrlo sam otvoren slušatelj i definitivno mogu reći da se jazz proširio, da je sada posvuda. Lijepo je vidjeti koliko različitih jazz pristupa postoji diljem svijeta od različitih glazbenika. Jazz je uspio razbiti granice i spojiti kulture, a mislim da bi toga trebalo biti više.
Kakva je danas jazz scena u Italiji?
Enrico Zanisi: Zaista raste vrlo brzo. Svakodnevno se pojavljuje sve više i više divnih glazbenika.
Koji je vaš cilj u stvaranju glazbe?
Enrico Zanisi: Želim dijeliti slobodu. Samo pokušavam biti iskren prema sebi, tako da je moj jedini cilj izraziti ono što stvarno jesam dok sviram. Ponekad to uspijem, ponekad ne, ali volim taj rizik, volim kroz glazbu pokušavati biti ja. Ne pokušavam zvučati drukčije, suvremeno ili bilo kako drukčije u usporedbi s drugim glazbenicima. Umjesto toga pokušavam biti ono što jesam, jer to je jedini način na koji mogu donijeti iskrenu poruku pred publiku. To je rizik koji želim poduzeti. Naime, svaki jazz glazbenik mora biti spreman na nepredvidivo, mora učiniti da se svatko osjeća ugodno i uživa u trenutku.
Preuzeto iz Novog lista od 30. siječnja 2018.