Ivica Košavić aka Razorblade Jr. iz grupe Gone Bald objavio je novi materijal.
Na Božić 2016. izašao je „The Expiration Date”, album koji predstavlja i (barem zasad) posljednje poglavlje priče o amsterdamsko-zagrebačkoj underground instituciji Gone Bald. Tijekom rada na tom materijalu, ovaj je dugovječni noise rock sastav spao na svog predvodnika i osnivača Ivicu Košavića aka Razorbladea Jr.-a koji je, umoran od nebrojenih promjena postave i stalne potrage za novim glazbenicima koji dijele njegovu specifičnu autorsku viziju, počeo nastupati samostalno, praćen samo gitarom i pripadajućim arsenalom efekata.
Godinu dana nakon „Expiration Datea“ stiže nam „The Day When Seagulls Crapped on Everything“, koncertni album snimljen sredinom svibnja u Amsterdamu („Live at De Ruimte“) i Groningenu („Live In Vera“), kada je nastupio kao gost nizozemskog benda Plan Kruutntoone. Riječ je o dva impro komada u trajanju od 20, odnosno 17 i pol minuta koje je moguće promatrati i kao svojevrsnu glazbenu autobiografiju s posebnim naglaskom na slobodnije forme njegovih projekata Blisters i posebno Pink Noise Quartet, skupine u kojoj je svirao sa sestrom Andrejom i zaslužnim veteranima zagrebačke eksperimentalne scene Damirom P. Kafkom te Bicom, gitaristom legendarne Sexe.
Prvi dio albuma, „Live at De Ruimte“, lako je mogao postati jedna od „simfonija za električnu gitaru“ slavnog Glenna Brance, dok na trenutke zvuči i poput imaginarne Košavićeve audicije za rani Sonic Youth ili DNA Arto Lindsaya. Negdje oko polovice, skladba prerasta u nadrealistički no wave kao stvoren da prati prizore iz „Eraserheada“ Davida Lyncha, kultnog no-budget prvijenca Jima Jarmuscha „Permanent Vacation“ ili neke postmodernističke inačice film noira. Listu, uvjetno rečeno, glazbenih srodnika zatvara neprežaljeni lider kultnih Cul de Sac Dragan Pajić-Pajo čiji je potpuno anarhičan pristup sviranju i improvizaciji nadahnuo ekstremnije momente izvedene u De Ruimteu.
Početak drugog, prema ocjeni nižepotpisanog i impresivnijeg stavka albuma, podsjetio me i na veličanstveni soundtrack koji je za „Dead Mana“ napisao Neil Young, prije nego nas niz distorziranih noiserskih detonacija i pomalo dezorijentirajućih uzdaha uvede u neobitničku Razorbladeovu mantru o tome kako se „nešto dogodilo s vremenom“ zbog čega, primjerice, današnjih pola sata više ne traje jednako dugo kao prije 10 godina. Finale svirke u Veri spaja njegove noiserske ili, kako sam voli istaknuti, noble noise rock korijene s nečim bliskim čak i ambijentalnoj glazbi, što će vam zakucati i konačni upitnik iznad glave kada shvatite što je sve uspio „ugurati“ u svojih šest žica tijekom ova dva nastupa. Šteta je jedino što „The Day When Seagulls Crapped on Everything“ nije dobio i svoje treće poglavlje, točnije što nitko nije snimao koncert u čast gitarista Blistersa Dannyja O’Reallyja koji je Ivica nekoliko tjedana ranije odsvirao u zagrebačkom SC-u, gdje su mu se na pozornici pridružili i članovi CUL-De-SAC Orkestra za ubrzanu evoluciju.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
