Ima li smisla snimiti tribute album bendu koji već desetljećima ne postoji i koji je jedine diskografske tragove ostavio na kompilacijama ‘Omladina ’87’ i ‘Electronic Jugoton’? Nema, osim ako su u pitanju splitske Tužne uši, i to iz (barem) dva razloga…
Riječ je, naime, o sastavu čiji je povremeno izniman spoj art rocka i synth-popa itekako trebalo izvući iz zaborava, pogotovo jer se radi o izdanju u koje je zaista uložen izniman trud i imaginacija.
No, počnimo s kratkom biografijom – nastali raspadom grupe Abortus i predvođeni gitaristom Sašom Kesićem Jimijem te Dinkom Fazinićem, izvorno vokalom, a potom menadžerom, Tužne uši su od post punka pokupile sklonost eksperimentu i kriptične, nerijetko minimalističke tekstove od svega nekoliko stihova. Sve to začinili su s malo Teardrop Explodes/Echo & The Bunnymen psihodelije, uz tada sveprisutne tragove darkwavea, Simple Mindsa, u manjoj mjeri čak i The Curea. Nažalost, baš poput suvremenika im i srodnika kao što su riječka Ogledala ili zagrebački Nezaboravan san o…, nikada nisu uspjeli dobaciti do debitantske ploče, zbog čega “3bjut” možemo promatrati i kao prilično uspješan pokušaj ispravljanja stare nepravde.
Pod Kesićevom supervizijom, okupljena je vrlo raznolika ekipa gostujućih vokala, počevši od Davora Bilića, njihovog pjevača iz faze nastupa u finalu znamenitog festivala u Subotici, preko Gorana Trajkoskog i Dejana Cukića pa sve do Hrepe i Zdravka Bajana. Svaki od njih uspio je ostaviti vlastiti pečat, neke su skladbe doživjele i gotovo kompletan “makeover”, a omjer pogodaka i promašaja u konačnici je završio na pravoj strani.
Istini za volju, album otvara bitno slabija verzija jedne od njihovih najboljih (i najpoznatijih) stvari “Ti me uči” koja je, djelomično zahvaljujući vokalu Nikole Radmana iz splitskih Rumpelstinski, zazvučala malo previše nalik EKV-u, kao i “Trebam te” s Deanom Škaljcem iz Grada. Cukić je, pak, iz “Probudi se i ustani” napravio osrednju pjesmu Boe, a i sam Jimi je obećavajući garažni rock “Stranaca” prilično nepotrebno završio skretanjem u ludilo kakvim bi se ponosio i Franci Blašković.
Apsolutni vrhunac ove glazbene posvete je “U najbolje sate”, mračni blues na tragu Rowlanda S. Howarda sa sjajnim nastupom Mladena Badovinca, usporediv s bilo čim iz originalne inkarnacije benda. Duhovi crnih mahera s delte Mississippija opsjedaju i drugi veliki trenutak albuma, pjesmu “Obale” koja je iz nedorečene darkerske balade uz pomoć Predraga Lovrinčevića prerasla u nešto što vapi za opetovanim slušanjem. “Noć je moj svijet” (feat. Leo Anđelković) najsličnija je izvorniku i dobro je da je tako, Trajkoski je u potpunosti preoteo “Hod kroz maglu” te je čak i preveo na makedonski, dok je Radman popravio dojam u “Neka vatre gore”. U novoj pjesmi “Posljednji valcer” za mikrofon se vratio Davor Bilić, čime je simbolično zatvorio krug i ispisao najljepše završno poglavlje priče o Tužnim ušima.
Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
