“Burn UKIP, fuck the Tories. Fuck the fascists, end of story!”
David Icke popularizirao je teoriju da ljudima vlada rasa svemirskih guštera koji preuzimaju ljudska obličja, te da njima pripadaju i članovi britanske kraljevske obitelji, a tom slikom poigrava se i Sons of Kemet, jedan od nekoliko bendova koje predvodi mladi lav londonske jazz scene, saksofonist Shabaka Hutchings.
Kako bi se u nekoliko riječi prepričao koncept ove ploče, valja zaviriti u popratni tekst otisnut na unutrašnjim koricama dvostrukog vinila objavljenog na ponovno oživljenoj “kući koju je sagradio Trane”, legendarnoj jazz etiketi Impulse!. Autor tog teksta je pjesnik performer Josh Idehen, a u kratkim crtama kaže: “Vaša kraljica smatra se boljom od nas svojim krvnim nasljeđem i rodom. Financira se našim novcem a podržava klasnu i rasnu nepravdu. Ne smatra nas ljudima. A mi jesmo ljudi i imamo svoje kraljice, a naše kraljice su ljudi poput nas. A vaša kraljica je reptil.”
Oni su sinovi imigranata s Kariba, a njihove su kraljice žene koje su se borile za jednaka prava rasa kroz povijest. Svaka od pjesama s albuma nosi ime po jednoj od njih. One su abolicionistica Harriet Tubman, aktivistica Angela Davis, znanstvenica Mamie Phipps Clark, junakinja Nanny of the Maroons, ratnica Yaa Asantewaa i druge. Prva među njima je i Ada Eastman, Shabakina prabaka s Barbadosa kojoj je posvećen manifest koji otvara ploču i vjerojatno najupečatljivija pjesma albuma.
Otvaraju je dva suprotstavljena seta udaraljki preko kojih bas liniju svira tuba Theona Crossa, a Hutchingsov saks vodi melodije nadahnute karipskom glazbom sve dok ne začujemo glas ranije spomenutog pjesnika Idehena koji šalje oštre političke poruke vladajućima glasom potlačenih masa druge generacije imigranata, a u razdoblju nakon Brexita te poruke su jasne poput dana: još uvijek smo ovdje i otporni smo poput žohara. “Burn UKIP, fuck the Tories. Fuck the fascists, end of story!”
Na drugoj pjesmi, “My Queen Is Mamie Phipps Clark”, na Idehenovo mjesto dolazi legendarni ragga i jungle pionir jamajkanskih korijena, DJ Congo Natty, poznat i pod imenima Rebel MC i Conquering Lion, koji donosi dah duba u ovaj ionako eklektični album. Na “My Queen Is Harriet Tubman”, pak, kvartet svira zvu bijega naslovne junakinje iz ropstva, a te tri pjesme čine jedno od najboljih otvaranja albuma ove godine.
Od ostalih gostovanja treba izdvojiti i ono saksofonistice Nubye Garcije na “My Queen Is Yaa Asantewaa”, a koju smo kao i Shabaku i Theona iz Kemeta imali priliku čuti na odličnoj ovogodišnjoj kompilaciji “We Out Here” koja služi kao showcase onog najboljeg s trenutne vrlo žive londonske jazz scene, a kojoj “Your Queen Is A Reptile” kao prvi album na velikoj etiketi daje izrazito značajan vjetar u leđa.
Ocjena: 9/10
(Impulse!, 2018.)