Pravi mali pohod Istrijana dogodio se u subotu 19. svibnja u zagrebačkoj Tvornici kulture, što bendova, što publike.
Rovinj Music Lab organizirao je koncert istarskih izvođača i sa sobom doveo dva autobusa ponajviše rovinjske publike u Zagreb. Odličan potez u trenutku dok je u zapadnom dijelu grada trajao najveći besplatni koncertni događaj Zagreb Beer Fest na kojem su te večeri kao headlineri nastupili Pips Chips & Videoclips. Jer čemu riskirati poluprazan klub? Ovako je Mali pogon bio sasvim dovoljno ispunjen za dobru koncertnu atmosferu. No takav ‘maturalac’ potez može imati i drugu stranu medalje, što se na kraju i dogodilo kad je umjetničku koncepciju nadjačalo ozračje lokalnog tuluma. Krenimo redom.
Za autora ovih redaka najveći interes bilo je premijerno predstavljanje benda Letronika iza kojeg stoje dokazana kvalitetna imena na sceni. Riječ je mješovitom rovinjsko-zagrebačkom sastavu u kojem je za mikrofonom Đana Šegon, koju mnogi znaju kao pjevačicu grupe Kultura iz 1990-ih, dok su uz nju sugrađanin Marko Kalčić, basist koji svirao na „Još“, posljednjem albumu grupe Svadbas, te okosnica te grupe, Pavle Miholjević i Jura Ferina. Tom producentskom i glazbenom dvojcu Letronika je ujedno i prvi jači koautorski projekt u posljednjih 6-7 godina, stoga je bilo zanimljivo čuti i vidjeti kuda ih je odvela i dovela njihova ‘istrijanska’ avantura.
Letronika je nastupila prva i odmah je bilo jasno kako njihov spoj elektronike i živog benda zvuči svježe i nadahnuto, te u potpunosti oslobođeno bilo kakvih balasta grupa Svadbas i Kultura. Dakle, iskusni glazbenici i novi zvuk koji nosi, i na najbolji način baštini nasljeđe njojorške scene na sličan način kako je doživljava i jedan James Murpohy iz LCD Soundsytema, s naglašenim repetitivnim ritmom Kalčićeve bas gitare. Đana Šegon je također pokazala zavidnu pjevačku formu iako je dosta vremena izbivala s pozornice proteklih godina. Dakako, umjerena u vokalnoj izvedbi i u duhu pjesama koje su izvedene, te s dobrim akcentima obzirom da je riječ o materijalu na engleskom jeziku. Što je najvažnije Letronika nije sastav koji kao kuglu na nogama vuče neka uvjerenja iz proteklih glazbenih decenija, što je čest slučaj s veteranima koji ne shvate protok vremena, već upravo suprotno, ta petorka odgovara na izazove današnjice pletući svoje iskustvo u zanimljivu zvučnu sliku. A kako je Jura Ferina poslije kazao, album im je skoro gotov, ali je problem što u toj glazbenoj laboratoriji koja dobro funkcionira na daljinu iskre inspiracije stalno frcaju. „Taman kad pomislimo da je to to, Đana i Marko pošalju tri nove stvari koje su još bolje“, kazao je Ferina. Stoga, Letronica je nešto što će svakako trebati upratiti u nadolazećem vremenu.
Dio članstva Letronike je dio i novog sastava Barbare Munjas koji djeluje kao Barbara Munjas Calligraphy. Po onome što se moglo vidjeti i čuti ta ‘kaligrafija’ je daleko zreliji i zanimljiviji projekt od Barbarinih Barbara s kojima se svojevremeno otisnula u solo karijeru po odlasku iz Gustafa. Artistički i spektralno zanimljivo zbog saksofona kao nezaobilaznog elementa, a opet s dovoljnom dozom žestine kako i priliči Barbarinom karakteru. I u tom primjeru se može izvući zaključak kako je Rovinj Music Lab koji ima preko stotinu polaznika kvalitetni lokalni glazbeni kružook koji ima što za pokazati.
No kako je raslo dobro raspoloženje u Malom Pogonu tako je rasla i potreba za adrenalinom. Barbara je Kaligrafe zamijenila Barbarima i krenula u tour the force. Kako su mi prišapnuli neki lokalni rovinjski glasovi, Barbari nisu dugo nastupali i dotični nastup se pokazao kao otpuštanje svih kočnica. Koncepcija je pukla kad je za kraj Munjas najavila još pjesmu-dvije kako bi i koncert njenog drugog uzastopnog nastupa bio pribiližnog trajanja kao i nastupi Letronice i Barabara Munjas Calligraphy, a potom ih se nanizalo još desetak uzevši prostor i bendu The Link 20 (oliti ‘Delikventi’) koji je bio najavljen za kraj.
Iskreno, nastupila je ‘prava pilanona’ i činilo se da je jedina koncepcija odsvirati valjda sve stvari koje su Barbari do sad snimili u igri izdržljivosti gdje se čekalo hoće li s nogu prvo svisnuti Barbara ili publika. Ako je Barbara s Calligraphy za svaku pohvalu, Barbara s Barbarima je bilo neukusno egotripašenje.
Obzirom da o The Link 20 nisam znao ama baš ništa, dotukli su me već s drugom pjesmom jer se ispostavilo da je riječ o cover bendu. Jest da je bilo već ‘sumnjivo’ kad se na pozornici ukazao frontmen u ‘siledžijki’ kojem je vjerojatno Sammy Hagar uzor po pitanju frizure. Kad je počeli s prebrzom izvedbom „Are You Gonna Go My Way“ Lennyja Kravitza zažalio sam što sam ih uopće i čekao. S nečim što je poslije zazvučalo kao Ramonesi ekspresno su me torpedirali iz kluba.
U biti cijela večer je bila kao tobogan složen nizom: najbolji, dobar, loš, najgori. Svaka čast na zagrebačkoj akciji Rovinj Music Labu, ali preporuka je da se idući put cover bendovi isključe iz bilo kakve kombinacije. Bar ih u ovoj metropoli ne nedostaje. Dapače, preplavljeni smo njima.