Američki alternativni rock trio po prvi put je sinoć posjetio Zagreb, a time i Hrvatsku, a koncert u Velikom pogonu Tvornice kulture svakako je dobar znak da će nas posjećivati i ubuduće.
Novo vrijeme donosi i nova pravila za glazbenike kad je riječ o dosegu i dopiranju do slušatelja. Koncertni kapaciteti pošteno su prekrcani, ponuda nikad življa i veća, biti mlad i igrati na kartu eksperimentalne glazbe i nije baš neki sretni put za proboj. No prog synth rock trio Son Lux, predvođen pjevačem, klavijaturistom i producentom Ryanom Lottom pronašao je dobru nišu – TV serije i filmove. Čak 18 pjesama je Son Lux plasirao kroz naslove poput „How To Get Away With Murder“, „Quantico“, „Shameless“, „Life Sentence“, „The Originals“, „Mean Dreams“, „Looper“ i „The Romantics“. Ispostavilo se i za hrvatske prilike da je to svakako dobar put za pobuditi interes i koncertne publike.
A počelo je sve kao Lottov projekt kojeg bi se ugrubo moglo opisati kao nešto između Asafa Avidana, Jamie Woona i Jamesa Blakea, da bi dolaskom gitarista Rafiqa Bhatie i bubnjara Iana Changa nastao punokrvni bend i tek tada je eksperimentalni pristup dobio na zamahu. Također, karakteristika današnjeg vremena je da se štošta može u studijskim uvjetima dotjerati i uštimati do savršenstva i da ne treba olako crpiti zaključke tko je tu pravi virtuoz. Upravo za tako nešto služe koncerti. Utoliko je bilo privlačno vidjeti i čuti kako to Son Lux rade na pozornici.
Njihov prvi nastup u novouređenoj Tvornici kulture sinoć je tako pohodilo oko petsto ljudi, što je i više nego dobra brojka, jer je potpisnik ovih redaka u nekim procjenama držao da bi i dvjesto posjetitelja u Malom pogonu bila sasvim optimistična slika. No očigledno je da i u Hrvatskoj ima odjeka po pitanju prisustva glazbe Son Luxa u filmovima i serijama. Također se pogodilo da je proradio i adut prvog gostovanja, a sigurno i adut preuređene Tvornice koja je od ove jeseni potpuno druga i bolja dvorana, tako da je Son Lux, posljedično, grmio, vedrio i oblačio upravo s pozornice Velikog pogona.
Ono čime su je definitivno bio ispunjen prostor u prvom dijelu koncerta bio je umjetni dim. U jednom trenutku je ta ‘magla’ smanjila vidljivost u svakom kutku Tvornice, a ne samo pogled na pozornicu. No strasna vatra se također razlijevala s bine i to vatra tri istinska mlada glazbena virtuoza. Ian Chang, kao i u svojim solo uratcima (koji se mogu preslušati na Bandcampu, op.a.), zaljubljenik je u žestoke breakbeatove koji voli kombinirati s elektronikom i time je oživljavati na nov i zanimljiv način, istovremeno, kao da razlaže ritam na sastavne dijelove, ali tom igrom uspijeva kreirati i žive paterne i loopove koji pulsiraju u tom novom kodu.
Rafiq Bhatia s druge strane kao da je učenik Vernona Reida i Toma Morella – obojat će on zvuk svoje električne gitare do neprepoznatljivosti i udahnuti joj zvuk sintetskih klonova drugih instrumenata, ali je i u maniri ‘klasičnih progresivaca’ dugim solima sklon novom zidanju kulta tog instrumeta u 21. stoljeću. Slušati njega samo dovodi do zaključka da su se preračunali svi oni koji su s propašću tvrtke Gibson olako prekrižili taj instrument i kazali kako se na njemu nema više ništa novo za reći.
I dakako tu je i ‘glava projekta’, Ryan Lott koji sve konce drži na okupu svojim tenorom patnika i zauzetim rukama, što na klavijaturama s tipkovnicom okrenutom prema publici, što na laptopu, ili s defom (kad uspije uskladiti zučni ambijent).
Uživo je glazbeno putovanje sa Son Luxom bilo sklono nepredvidljivim skretanjima i dinamičkim skokovima, čas vas melju ubitačno izlomljenim tempom vizualno pojačani stroboskopom, ili tope srca baladama kroz koje se provlači spori dubstep spleen. Publika je odlično reagirala, tako da je ta reakcija, kako se bližio kraj koncerta, otopila i srce Ryana Lotta koji je sve više komunicirao u pauzama i nije skrivao sreću što je bend tako prihvaćen. Ukratko, teško da se moglo predvidjeti da će pjevač koji je u prvom dijelu koncerta odavao sliku nekog ozbiljno udubljenog u vlastite misli na kraju orkestrirati publici da pjeva „Happy Birthday“, a to se upravo dogodilo. Svakako dobar start koncertnog druženje s hrvatskom publikom, koji će se u budućnosti vjerojatno i ponoviti kad ovaj američki trio opet posjeti stari kontinent.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
