Bili smo u petak u Tvornici na prvom od dva katarzična zagrebačka koncerta Urbana & 4.
Na svom već tradicionalnom prosinačkom koncertnom pohodu na Zagreb, Damir Urban i njegova četvorka opet su prodali ulaznica za napuniti malu dvoranu Doma sportova, ali Urban & 4 ipak najbolje dišu s publikom u klupskim uvjetima. Vikend je tako donio double bill koncerte u Tvornici kulture , od kojih je petak bio rasprodan tjednima unaprijed.
Dakako, nije tu riječ o nekom famoznom tempiranju ili pak fanatično vjernoj Urbanovoj publici, ako bi se trebala objasniti onu poznatu sintagma: ‘u čemu je tajna’ da to karizmatičnom Riječaninu polazi za rukom bez obzira imao ili nemao aktualni album ili singlove u igri. Suprotno vjerovanjima neupućenih gdje vladaju predrasude u smislu kako je Urbanova glazba zahtijevna i teško prohodna i da morate uistinu biti fanatik za izdržati njegove trosatne koncerte, istina je u dobrom dijelu dijametralno suprotna i nudi sasvim logično objašnjenje zašto ovaj veteran iz devedesetih ne prestaje plijeniti (koncertnu) pažnju.
Prvo, osnovno i u konačnici jedino i najvažnije načelo Urbanovih koncerata je groove. Groove je na ‘svakom flooru’ njegove glazbe i izvedbe. Podvučen i kad se čini da ga nema i kad se Urban obraća publici. Groove kod Urbana & 4 ne prestaje ‘krčkati’. I uvijek sve krene nekako lagano i neobavezno; kao njegova četvorka nešto lagano improvizira, njemu se kao ‘ne da’, ‘istjerala ga žena na posao’, ‘obukao je predebelu haljinu u kojoj se previše znoji’ i onda sve završi u trosatnoj katarzi u kojoj nikome nije dosta svirke, dakle ni bendu, ni publici, a da se ne govori o momentima kad Urban prije toga završi u publici dok Veliki pogon Tvornice kulture grmi od zbornog pjevanja i oduševljenja.
I onda ispadne da su svi došli do katarze za koju u početku nisu vjerovali da će doći, jer Urban je ‘ovakav i onakav’, ‘ne voli hitove’, ‘voli udavit’… A u biti takvog showmena i u Evropi morate tražiti svijećom. Jer, ne šljivi on trendove odavno, na punku je odrastao, u alternativi očvrsnuo, a na partyje opasno zabrijao. U devedesetima je bio prvi od (i tada značajnih izvođača) koji je tu rock priču prvi “izdao” i okrenuo se elektronici, čim je osjetio da se tok energije lagano počinje pretvarati u žabokrečinu.
Urban & 4 su tako i u petak u Tvornici bili od samog starta u plesnom modu. Nisu počeli ‘u glavu’ već kao da je sve bilo u funkciji nekog after partyja, više je vokalno gurala publika kad je primjerice zdušno pjevala „Nebo“, nego Urban koji je bio na ‘mukama po nosu’ jer je od mlađeg sina pokupio neku vrtićku virozu.
Njegova ‘Četvorka’ je pak glazbeni stroj koji kao da posjeduje zajedničku čakru sa svojim pjevačem. Stalno u tom zaraznom grooveu kojim vas s lakoćom provode kroz Urbanovu mušićavost koja uključuje i izvođenje bar jedne nove pjesme po koncertu (jer po istom tom Urbanu; jebeš koncert koji ne donese bar jedan takav rizik), kad se istovremeno izlazi na skliski teren koji uključuje greške, ali je istovremeno i intimni warp u ozračje probe u njihovoj prostoriji, što je uvijek hvalevrijedno i nesvakidašnje iskustvo, jer su rijetki bendovi koji su spremni izložiti ranjivi trbuh pred, u ovom slučaju, dvije tisuće ljudi.
Uz sve, nema albuma (ili EP-ija) kojeg su objavili Urban & 4, a da ne sadrži bar jednu pjesmu na koju dvorana zborno ‘odvaljuje’ kao da je baš ta pjesma, ona ‘generacijska’. Bila je to u petak i „Kundera (Atom)“, kao i „Sutra ćemo pričati“ i „Priđi mi bliže“ sa, sad već četiri godine starog, posljednjeg albuma „Mamut“ i to na istoj crti na kojoj je primjerice bio Lauferov evergrin „Moja voda“.
No ipak najveće ‘poluđenje’ donijela je „Mjesto za mene“ i tada je uz sasvim malo nagovaranja iz prvih redova bilo dovoljno da Urban završi u publici i dovrši pjesmu među ljudima, da bi novu uzlaznu putanju donijela „Mala truba“ koja je uslijedila. No čak je i u tim trenucima Damir Urban uspio biti ‘stara kvrga’ koja zaslužuje svako poštovanje i udivljenje. Za početak nije dozvolio da se njegov silazak među publiku pretvori u jeftini ‘selfie show’ jer je i sam slobodnom rukom ometao pokušaje nekih da ‘privatiziraju taj moment’, kao što je nonšalantno iskoristio trenutak nakon „Male trube“ da uputu kritiku ovom našem naopakom društvu istovremeno hvaleći svog roadieja kroz činjenicu da fakultetski obrazovan čovjek u ovoj zemlji mora za kruh zarađivati kao roadie Urbanu & 4, umjesto da se bavi onim za što je školovanje skupio najviše znanja.
Službeni dio koncerta okončan je s pjesmom „Ocean“ koja se mogla čuti prearanžirana za indijski sitar, no to je skoro pa prije bilo nešto kao kraj prve dvije trećine, jer zgodici iz prvog dijele Urbanove karijere su se tek potom počeli nizati, jer on je uistinu „Black tattoo u koži ove scene zauvijek“ kad mu i dalje polazi za rukom da kao posljednja himna večeri stopljena s publikom zazvuči pjesma „Astronaut“, svojevremeno prvi singl tada tek ‘odbjeglog’ frontmena Laufera koji je zbunjivao ‘rock pleme’ svojim valcer dvokorakom, a da se ne govori koliko je moćno potom bila nadovezana izvedba „Otrovne kiše“ koja je dala neki prijeteći i neuhvatljivi začin na tu večer katarze. Onako, baš urbanovski. Poputbina za razmisliti do kuće, i potpuno smetnuti s uma da je taj lik opet tako opako držao tenziju publike skoro tri sata.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
