Album mostarskog glazbenika na kojemu je dalmatinska tradicija dobila sasvim novu interpretaciju.
Nije sad baš neka novost da se netko odlučio na novo čitanje dalmatinskih tradicionala i Delmatinih klasika. Takvi pokušaji uglavnom završe na vokalnim propitivanjima drugačije posloženih aranžmana, uz obavezan oprez da se u izvorni kôd ne dira previše. Novost je, pak, da se na takvo nešto odlučio netko iz Mostara, netko odrastao na nekim drugačijim tradicijskim napjevima.
Vladimir Mićković je na svom dosadašnjem glazbenom putu istraživao sebi bliske ritmove, poput sefardijskih pjesama iz bosanskohercegovačkog podneblja, a sa Mostar Sevdah Reunionom je izvodio sevdalinke. Njegov prelazak granice i posezanje za dalmatinskom baštinom podrazumijeva shvaćanje dalmatinske pisme u širem mediteranskom okviru.
Drugim riječima, projekt Vladimir & Kalafat predstavlja svojevrsnu fuziju šireg spektra tradicijskih kreativnih vizija, s konstantnom melodijskom bazom u Dalmaciji. Orijentalni zvukovi, sevdah, gypsy, flamenco, prošlost, sadašnjost, duhovnost, svjetovnost, fado, talijanizmi… sav taj uskomešani mediteranski i balkanski lonac donosi gotovo pa metafizički pogled na dalmatinsku glazbenu ostavštinu koja je ovdje prezentirana kao sastavni dio goleme cjeline. A to na albumu „Riva Degli Schiavoni“ iznenađujuće koherentno funkcionira.
Štoviše, klapski način pjevanja Vladimira Mićkovića koji prati sevdalinsku melodijsku liniju dodiruje neke nove vrhove tajnovitosti, dramatičnosti i melankolije. Suvremenost se pritom drži rame uz rame s arhaičnošću, duboki bas tonovi „podignuti“ su udaraljkama, komornost ne preuzima primat nad čitavim ozračjem, a svih sedam pjesama (četiri tradicionala i tri od Ljube Stipišića Delmate) spojeno je u neodvojivu multitradicijsku cjelinu.
Ansambl Kalafat barata klavirom, harmonikom, bisernicom, gitarama, kontrabasom, mandolinom, klarinetom, trubom, orguljama i programiranim bubnjem, a da bi cijela priča dobila konceptualnu dimenziju, album „Riva Degli Schiavoni“ njegov autor Vladimir Mićković predstavlja kao svojevrsni nastavak „Mediteranskog brevijara“, najpoznatijeg djela pokojnog mostarskog književnika Predraga Matvejevića.
Ocjena: 9/10
(PDV, 2018)