Knjiga profesora Timothyja Denevija baca pogled na političku stranu Thompsonova bića, radije nego na karikaturu pod utjecajem opijata koja odgovara slici u glavama najvećega dijela javnosti danas.
Legendarnog književnika i novinara Huntera S. Thompsona, koji si je na jučerašnji dan prije četrnaest godina presudio metkom na svojem imanju u Coloradu, danas se najbolje pamti kao ikonu kontrakulture šezdesetih i sedamdesetih, promicatelja droga za što je ponajviše postao zaslužan svojim polufiktivnim djelom “Strah i prijezir u Las Vegasu” u kojem je na upečatljiv način ilustrirao odumiranje američkoga sna u Nixonovo doba. No njegov divlji duh i šokantno ponašanje bacili su u drugi plan Thompsonov literarni aktivizam u borbi protiv radikalno desnih strujanja za vrijeme i nakon američkog angažmana u Vijetnamskom ratu, a koji je činio jednu od glavnih preokupacija ovog potentnog autora u njegovom najplodnijem razdoblju.
Upravo ova Thompsonova strana pod posebnim je povećalom u novoj knjizi profesora Timothyja Denevija, vrsnoj biografiji koja na jednako zanimljiv način prati Hunterovo pisano djelo kao i turbulentno povijesno razdoblje između atentata na predsjednika Kennedyja do ostavke Richarda Nixona nakon afere Watergate u kojemu je ono nastajalo. Kako saznajemo iz knjige, atentat u Dallasu je mladoga Thompsona izrazito šokirao i natjerao da piše o crnoj političkoj slici koja se nadvila na Sjedinjene Države, od predizborne kampanje Barryja Goldwatera, preko mandata Lyndona Johnsona, pa do izbora, a zatim i reizbora Richarda Milhousa Nixona, čovjeka koji je Thompsonu postao sinonimom za sve zlo što se koti u najvišim ešalonima američke politike.
Osim političkog aktivizma, ovo razdoblje pokriva i Thompsonova najslavnija djela: doživljaje proživljene za vrijeme koje je proveo slijedeći motociklističku bandu Hell’s Angels, spomenuti Hunterov magnum opus “Strah i prijezir u Las Vegasu”, te kroniku neuspješne kampanje demokratskog kandidata Georgea McGoverna koji se suprostavio Nixonu 1972. godine. Tu je i epizoda u kojoj se Thompson i sam pokušava politički aktivirati kao kandidat za šerifa aspenskog okruga Pitkin u svojstvu predstavnika svoje izazivačke političke opcije znakovito nazvane Freak Power.
Naravno, Thompsonove ovisnosti, prvenstveno one o alkoholu i amfetaminima nerazdvojne su od same srži njegovoga bića, pa bi ih bilo nemoguće ne zabilježiti detaljno, ali Denevi svoj subjekt ne prikazuje kao nabrijanu party mašinu, već kao radnika kojemu tablete deksedrina omogućuju da ostaje dovoljno dugo budan i pribran da zabilježi sve što zamijećuje na svojoj desetljeće dugoj divljačkoj odiseji po mračnom naličju srca američkog sna. Denevi također na momente prisvaja i Thompsonov specifični stil pisanja, a u najboljim djelovima (poput fenomenalnih završnih paragrafa knjige) to čini doslovno briljantno, a sav materijal popraćen je ekstenzivnim bilješkama s navodima i pojašnjenjima koje čine gotovo polovicu knjige.
No ono što vrišti sa gotovo svake stranice jest koliko su sve te sile protiv kojih se Thompson tako zdušno borio pred otprilike pola stoljeća danas ponovno u mainstreamu američke politike u vrijeme kada je na poziciji najmoćnijeg čovjeka u svijetu lik kojeg bi Hunter mrzio s jednakom strašću, ako ne i većom od one koju je gajio prema Nixonu. Prema riječima Charlesa Wigginsa, takve stvari se ponavljaju u ciklusima od pedeset godina, od Granta, preko Hardinga do Nixona. I koju godinu manje, do Trumpa. Thompsonu bi danas bile osamdeset i dvije godine, a mozak slijepljen od silnog unosa droga, ali kako bi lijepo bilo imati nekoga njegovog kalibra da nam na takav način prenosi rasplete današnjih zavrzlama iz Bijele kuće. Kako bi nam ovu neostvarivu čežnju podgrijala, tu je Denevijeva knjiga kao jedno od najslasnijih lanjskih publicističkih izdanja.
(416 stranica, PublicAffairs, listopad 2018.)