Rijetki su sastavi kao što je talijanska grupa Zu koja ima specijalan odnos sa zagrebačkom publikom već dvadeset godina i uskoro s četrnaestim nastupom zakazanim za večeras u Vintage Industrial Baru. Njihov jazz za jedne je punk, njihov punk za druge je jazz, no za sve je uvijek u pitanju jedinstveno i nesputano koncertno iskustvo. Nije to samo slučaj s našom publikom, Zu su odavno omađijali i Mikea Pattona iz Faith No More i Buzza Osbornea iz Melvinsa, što se često navodi u PR materijalima. Povodom novog gostovanja internetski smo poslali pitanjaa Massimu Pupillu i uspjeli dobiti odgovore u posljednji tren, obzirom na gusti koncertni raspored koji Zu ima na sadašnjoj turneji.
Za početak bi možda bilo najbolje čestitati vam na 14. koncertu u Hrvatskoj. U našim okvirima gledano to je uistinu puno za jedan strani bend. Ne znam jeste li vi toga svjesni?
Massimo Pupillo: Jesmo, itekako! Zagreb je bio jedan od prvih stranih gradova u kojem smo gostovali i zbog toga mu puno dugujemo.
Vjerujem da se tog prvog koncerta u Zagrebu sjećate?
Massimo Pupillo: Perfektno! Bilo je to 1999. godine i svirali smo u KSET-u zahvaljujući velikom i pokojnom Ivici Baričeviću Bari koji je vodio Earwing Records. Spadao je u rijetku vrstu ljudi, onih najboljih, i ne bi trebao biti zaboravljen. Pomislimo na njega svaki put kad tamo sviramo.
Kako uspijevate sve te godine konstantno biti inovativni na vašim koncertima? Mislim, to svakako zahtijeva i konstantu otvorenost prema novim idejama s vaše strane.
Massimo Pupillo: Nadam se da je tako. U ovome što radimo, otvorenost uma je važna. Pretpostavljam, da se otvorenost uma reflektira na našu glazbu.
Interesantno je da ste se vas trojica okupili kako bi radili glazbu za predstavu. Jeste li bili prije toga dio nekog većeg sastava, obzirom da svirate u nesvakidašnjoj postavi?
Massimo Pupillo: Ne, ali tada smo shvatili da nam ne trebaju gitare i vokali kako bi se glazbeno izrazili. Glazbi nije potreban format. Nije potrebno ikoga imitirati.
Jeste li više improvizirali u početku karijere ili kasnije?
Massimo Pupillo: Improvizacija je metoda koja karakterizira naš zajednički rad. Ona je uvijek prva. Iz nje sve kreće. No kada se pojave obrisi novog materijala, onda sve postaje strukturirano i fiksirano.
Ako bi se ovlaš trebala dati impresija na vašu glazbu, onda je je to rokerski stav koji je džezerski sproveden u djelo. Kako objašnjavate sami sebi u kompleksnu dualnost koju Zu ima u sebi?
Massimo Pupillo: Činjenica je da na nas vrši utjecaj puno više toga pored rocka i jazza. Konkretno; izuzetno puno modernih kompozitora i elektronička glazba. Zu je za nas sredstvo izražavanja našeg ljudskog iskustva i tu ima daleko više toga za reći što ujedno nadilazi okvire rocka i jazza. Inspiracija nam dolazi s uistinu puno različitih mjesta.
Koliko se vama razlikuje rad u studiju i nastupanje pred publikom?
Massimo Pupillo: Obje strane funkcioniraju i obje su unikatne i interesantne na svoje načine, kao što time zahtijevaju i drugačije pristupe. Studio je kao Apolon, a nastup uživo kao Dioniz.
Da, lijepo kazano, jedno je bog ljepote, a drugo bog plodnosti, vina i radosti.
Massimo Pupillo: U studiju se proučava, ali uživo je iskustvo.
Privlačite li više jazz ili rock publiku?
Massimo Pupillo: Nadam se da ta vrsta distinkcije više ne postoji.
Što vam je interesantno u toj slici, da nema distinkcije?
Massimo Pupillo: Ljudi mogu biti otvoreni prema svojim mislima, tijelima i srcu. Mogu steći nova iskustva jedino ako tu vrstu distinkcije ostave kod kuće.
U kakvom vam je sjećanju ostalo nastupanje s Fantômas Melvins Big Band?
Massimo Pupillo: Odlično iskustvo s jako dobrim prijateljima.
Zagrebačka publika se sjeća i vaše suradnje s Matsom Gustafssonom. Što možete reći o njoj?
Massimo Pupillo: Ona je upravo i započela u Zagrebu. Kad smo se sreli pričali smo o tome koliko volimo Nomeansno. Iz toga je krenulo prijateljstvo koje se prelilo na glazbu.
Što vam je najvažnije kod drugih glazbenika kad razmišljate o suradnji?
Massimo Pupillo: Otvorenost i želja za dijeljenjem.
Što pripremate večeras zagrebačkoj publici?
Massimo Pupillo: Vatromet.