Neobični američki muzičari prije 25 godina spojili su ska i jazz, što ih je dovelo i do Hrvatske, po prvi put i do magične pozornice obnovljene tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku kao uvodni, a vrlo moguće i najbolji, koncert Seasplash festivala.
Tvrđava sv. Mihovila služila je domicilnom stanovništvu u obrani od Ilira, što je čini jezgrom našeg najstarijeg grada koji nije imao antičke, odnosno ni grčke ni rimske korijene. Podiže se u današnjem centru grada na litici visokoj oko 70 m i u srednjovjekovnim povijesnim zapisima slovila je kao neosvojiva. Služila je za kontrolu ušća rijeke Krke, a iz nje su pokretane pobune, kako protiv papinskih izaslanika, tako i protiv plemića Šubića, a lokalni otpori nikada nisu bili ugušeni upravo zahvaljujući ovoj utvrdi. Kada su koje stoljeće kasnije Mlečani osvojili Šibenik, jedina nepokorena instanca bila je tvrđava sv. Mihovila (inače arkanđel koji je i zaštitnik grada), a kroz 16. i 17. st. polako je gubila na svojoj strateškoj važnosti jer su dotad izgrađene i nadograđene i druge šibenske utvrde, a i grad se proširio pa mu ona više nije bila na rubu. U 18. st. grom je udario u bure baruta i uzrokovao eksploziju koja je uništila zapadne zidine. One nisu obnovljene sve do 19. st., kada je utvrda trebala austrijskoj vojsci, a potom je sve do 21. st. ostala zatvorena javnosti i zapuštena. Od 2014. otvorena je u svom punom sjaju, ne samo kao turistička i povijesna atrakcija grada, nego i kao koncertni prostor s oko 1000 mjesta koji je postao omiljeno okupljalište šibenskih gostiju.
Ako ste preživjeli ovu lekcijicu iz povijesti, sigurno se, poput Željka Bebeka pitate što je meni ovo trebalo. Svako mjesto ima svoju posebnu vibru, a ako poznajemo povijest tog mjesta, lakše možemo razumjeti zašto se u njemu osjećamo tako dobro ili tako loše. Nepokoriva tvrđava koja je sad zasjala u obnovljenom ruhu zaista ima jednu moć koju osjetite kad stanete u njeno okrilje, a ako imate frenda povjesničara, ili možda bratovog kuma kao ja Pavića (i njegovu arhitekticu Ivu), možete i na licu mjesta umjesto da uživate u koncertu njega ispitivati o obnovi i povijesti, pa ono barem dok traje predgrupa.
Nadam se da ćete biti ponosni na mene jer ovaj put nisam zakasnila pa sam čula i hitove koje su nam puštali Bass Culture Sound System, odnosno DJ-i Ilko i Zoki. Jedan poseban osjećaj mira ispuni svakoga tko vidi zalazak Sunca dok se koncertni prostor polako ispunjava, što vjerujem i nije bio cilj ni njima ni predgrupi, koji su tu da zagriju publiku i pripreme ih za kaos koji slijedi, koji originalno dolazi iz New Yorka, a od 1994. (kada su se okupili) prikupili su članove iz Kanade i raznih američkih saveznih država. Pitam se kako bi sve to izgledalo nekim povijesnim šibenskim vojnicima. Bi li mirno dopustili da im u utvrdi postave binu ili bi pobjegli prvi put kad vide auto ili avion? Bi li zaplesali?
Oko 21:30 na pozornicu se popeo devetoročlani domaći reggae bend Brain Holidays. Dvije bekvokalke i klavijaturistica imale su na glavama afričke marame kakve npr. nosi i diva Erykah Badu, brass sekcija benda bila je s druge strane stejdža, vokal-gitarist po sredini, a basist, bubnjar i drugi gitarist bili su u drugom redu. Vokal Marko Gaćina pozvao je publiku da se približi pozornici jer je “reggae muzika na koju se pleše, ne na koju se sjedi”, a Šibenčani su ga spremno poslušali i do kraja njihovog nastupa čagali i uživali u poznatim starijim i par novih pjesmama koje su nam u sat vremena svirke posvetili. Posebno je zahvalio organizaciji Seasplasha, na kojem sviraju šesti put. Pjesme su im na hrvatskom i engleskom jeziku (koji ide uz obavezni jah naglasak), a u publici je ostalo par neposlušnih koji su ipak nastup odsjedili na tribinama, a neki su drsko pričali o povijesti.
Kad je New York Ska-Jazz Ensamble oko 23 sati krenuo sa svojim repertoarom, nitko više nije mirovao, čak ni ekipa iz organizacije, jer je već od prve pjesme “Buttah” bilo jasno da je vrijeme za plesnu tjelovježbu. U prvom redu stajali su solisti, gitarist Simone Amodeo, saksofonist, vokal i frontmen Rocksteady Freddie koji je imao kravatu s crno-bijelim ska uzorkom (skavatu?) i trubač Kevin Batchelor s dredovima preko cijelih leđa; u drugom su bili klavijaturist Andy Mittoo i basist Mark Damon (koji im na nekim koncertima svira i trombon), a bubnjar Joey Gallo je bio straga “na špicu” tako da su se kroz čitavu svirku svi članovi lijepo vidjeli i nije bilo gužve na pozornici.
Osiguranje praktički nije imalo što raditi (osim čagati) jer je tvrđava ukrašena ska-jazzom postala mjesto za ljubav, a to se vidjelo i na sljedećim pjesmama, od obrade “Filthy McNasty” Horacea Silvera, preko vlastite “Love and Affection” spojene s “Tide is High” od Blondie koje su u višeglasju pjevali svi članovi benda osim bubnjara, bez mikrofonije i bez greške. Uslijedile su “Take Five” i “Joelle” s albuma Get This iz 1998. te pjesma koju je Freddie predstavio samo kao “tradicionalnu njujoršku muziku”, a koja je mene podsjetila na temu iz filma Kum, ali kad sam je doma guglala, to ipak nije ta melodija, ali mogu vam reći da je jako poznata i da je sada dobila i svoje ska-jazz ruho. Nakon nje izmiješali su nas hitom “Boogie Shop Shuffle”, a od svojih autorskih pjesama, odsvirali su još i “Yo’ Mama” s albuma Low Blow iz 1996. Nije bilo predstavljanja benda kakvo inače vidimo na koncertima, nego je svaki član predstavljen kad je imao svoju solažu.
Imali smo priliku čuti i obradu velike Nine Simone “My Baby Just Cares for Me” koja je i na njihovom albumu Free as a Bird iz 2016. S novog albuma Break Thru, izdanog ove godine, odsvirali su “Chiky Chiky Boom Boom” te pred kraj koncerta i naslovnu pjesmu o vlastitim turnejama “Break Thru” kojoj su u tekst ubacili riječi Croatia i Seasplash. Ne kriju ni svoju ljubav prema vlastitoj muzici, koja je onda još zaraznija, što se vidi i po koreografiji koju Freddie i Kevin imaju za pjesme u kojima ne soliraju. Ta ih je ljubav dovela upravo na ovakva magična mjesta. Bez ikakvih skrivenih pretenzija, više puta izjavili su nam da nas vole, da vole tvrđavu i našu predivnu obalu, a pogotovo vole vibru koju su osjetili preksinoć u kamenom srcu Šibenika.
Od obrada, počastili su nas i megahitom Specialsa “A Message to You, Rudy”, a na bisu su nas, kako Kevin kaže, blagoslovili svojom izvedbom kultne stvari “By the Rivers of Babylon” jamajkanske grupe The Melodians, koja neodoljivo podjeća na domaći hit Dražena Žanka “Zagora me rodila”, što je za vrijeme svog boravka u Izraelu uočio moj nadraži brat od sve braće koju imam Igor, a koju smo mu poslali na mobitel pa je na trenutak bio s nama, a ne na istoku Mediterana. Na kraju su i oni zahvalili organizaciji, a koncert su zaključili jednom od svojih najdinamičnijih pjesama “Arachnid” koja nas je za kraj napunila energijom i dala jednima snage za ples do zore uz DJ-e, a drugima za vožnju do doma.
NYSJE preksinoć su četvrti put nastupili u Hrvatskoj (prije su bili u Puli, također na Seasplashu, u Križevcima, na besplatnoj svirki zatvaranja Skavillea, te u Zagrebu u Vintage Industrial Baru), a ja sam ih sad prvi put uhvatila, iako ih obožavam još od vremena studija i imam osjećaj da ću još danima hodati u ska ritmu. Isto, mislim da mi je ovo bio prvi koncert u životu na kojem sam se našla u prvim redovima, tik uz ogradu u maniri najtvrđih fanova. Nisam sigurna da je dečkima iza NYSJE bilo jasno da je ovo njihov samostalni koncert jer su se stalno obraćali publici Seasplasha, čiji je službeni festivalski program počeo tek sinoć i na kojem je vjerovatno bila nešto drugačija publika. Po svojoj dužini, odnosno kračini (svirali su nešto manje od sat i pol) sve je izgledalo kao festivalski nastup, ali i to je bilo i više nego dovoljno za skenkanje i pripremu za plesno ludilo koje će sljedećih par dana poharati Martinsku. A onaj vojnici iz prošlih vremena? Oni bi definitivno bili s nama na prvoj liniji, do stejdža.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
