Promocija albuma ‘Misli protiv riječi’ dogodila se sinoć u splitskoj O’Hari.
Zašto je jedan šibenski bend za promociju svog dugoočekivanog debitantskog albuma odabrao splitski klub? Vjerojatno zato što L’kok duguje O’Hari puno toga, uostalom pripadajući demo-festival ST@rt izravan je krivac za objavljivanje CD-a „Misli protiv riječi“. S druge strane, u Šibeniku u zimskim mjesecima nemate gdje nastupiti, kluba jednostavno nema.
U O’Hari se L’kok već osjeća k’o doma, a i uvijek mogu računati na dvjestotinjak ljudi pred pozornicom. Pa čak i u danu kada je Split potresla vijesti o Mosorovoj smrti, a kilometar, dva dalje svoj splitski nastup imali su i Pipsi.
L’kok je sinoć imao razloga za slavlje. Nekoliko sati prije početka koncerta, u kartonskim kutijama stigla je prva pošiljka albuma „Misli protiv riječi“ s dvanaest autorskih skladbi plus dva bonusa na engleskom. Stigle su i majice s logom benda, a publici se nudio i legalni download albuma. L’kok je, takoreći, jučer i službeno postao bend.
Da se stvari po L’kok odvijaju u dobrom smjeru odmah je po prvom riffu uvodnog instrumentala „Unjulo“ pokazala činjenica da se ekipa sa šankova nagurala uz pozornicu. To je u svijetu autorskih bendova u usponu, kada je o splitskoj publici riječ, prava rijetkost. Potvrdio je to ovom novinaru i Miki Nopling, dobar poznavatelj splitskih klupskih prilika i L’kokov izdavač.
L’kok je svojim stamenim ritmom, sigurnim gitarističkim vodstvom Ante Prgina, Roginim potmulim zvukom basa, Viktorovim autoritativnim vladanjem setom bubnjeva i taetralnim Rokom na mikrofonu, rešetao po novom materijalu točno onako kako su pjesme poredali na albumu. „Strah“ je, naravno, bio najbolje prihvaćen, no ništa manje dvosmjerne energije ne proizvode ni „Van sebe“, „Ja želim“, „Domina“ i „Glupost“. Koncertno atraktivne, a na albumu izostavljene, adrenalin su podigle „Maleni“ i „Zaboravljam“, koje su dostupne jedino na online izdanju.
L’kok je uživo izuzetno moćan i uvježban bend, kojeg se sinoć splitska publika nije tako lako željela otarasiti. Dva, tri bisa, nakon dva sata energetski nabrijanog rock koncerta, napunila su uši i najzahtjevnijima. Olako bi bilo L’kok proglasiti distorziranom varijantom RHCP-a. Četvorka iz Šibenika autorski je prepoznatljiva i zvukovno jedinstvena, a njihov album „Misli protiv riječi“ ne bazira se na pukom popunjavanju prostora oko najvećeg hita „Strah“. Pred L’kokom sada stoji najteži zadatak: album je tu, sada treba uvjeriti ljude da je vrijedan slušanja.
L’kok u Zagrebu: Novo ime, nova snaga i nova nada