Obično kad god krenu priče o jugoslavenskom novom valu počne se od Azre i Filma i završi na ‘Paket aranžmanu’, dakle opet na početku. Protok vremena na ovim prostorima historiografski gledano često nije naklonjen prema onim akterima koji nisu obilježeni kao začetnici, a bili su dio onog finog tkiva koje je nekom periodu davalo na značaju. Ovdje, konkretno, ti akteri su beogradska grupa U škripcu, a period, dakako, novi val.
U slijedu spomenutog bilo bi dobro napraviti određenu paralelu grupe U škripcu s daleko poznatijim sastavom te epohe, a tu su VIS Idoli, ne zbog uspoređivanja kvalitete, već više zbog povijesnih činjenica. I VIS Idoli i U škripcu su osnovani iste 1980. godine, a dio članova iz oba benda su prvenstveno dolazili iz intelektualnog, a tek potom iz glazbenog miljea. Glavna premisa i jednih i drugih bio je oštar zaokret prema modernom, u to vrijeme, eksperimentalnom, u smislu da je glazba samo dio jednog većeg koncepta odašiljanja poruka koje se dotad nisu mogle čuti i vidjeti. Također, ne manje bitno, u oba tabora je sve stvarano u težnji da se dođe do pop okvira. Taborenje u skučenom intelektualnom kružoku nije bila opcija niti za jedan od ta dva benda.
Konkretno, članovi grupe U škripcu radili su kao novinari u emisiji “Mladi novi svijet”, koja je kasnije prerasla u “Ritam srca”, a potom u Radio B92 (tek toliko o vizionarstvu pop kulturnog glasila, a da se ne govori da je nepuno desetljeće kasnije sarajevska „Top lista nadrealista“ zaigrala na sličnu medijsku formulu i iznjedrila novi primitivizam, kao posljednji ex Yu konceptualni glazbeno intelektualni paket). Tu treba dodati da su U škripcu u početku svoje karijere osmislili Pamphlet, koncept koji je bio mješavina reklame za izmišljene proizvode i kazalište s elementima humora i ironije (pjesma „Pamflex dom“ iz 1981. odličan je primjer te vrste sprdnje s konzumerističkim navikama ljudi kasnog socijalizma. Sjetimo se samo koncepta „Maxon Universal“ hrvatskog TBF-a koji je sličnu formulu fokusirao na konzumerističke navike Hrvata iz ranog kapitalizma).
A nekako kao da je protok vremena progutao činjenice vizionarstva kojeg su nosili Milan Delčić Delča, Zoran Vulović Vule, Aleksandar Vasiljević Vasa, Aleksandar Lukić Luka i Miloš Obrenović. Po pitanju imidža treba se opet vratiti na VIS Idole koje su dakako bili začetnici kempa u bivšoj državi, ali treba dodati da tu nisu bili sami. Samo ovlaš pogled na vizuale i fotografije benda U škripcu, jasno upućuje da je to bila paralelna i originalna priča od samog početka, jedina razlika leži u tome što je Idolima prva upalila. Koji je razlog tome?
Kao i uvijek u showbussinesu (nosio on i socijalistički predznak), stvar je u pakiranju, da ne kažem, „Paket aranžmanu“. VIS Idoli su bili daleko bolje zapakirani zajedno sa Šarlom akrobatom i Električnim orgazmom i predstavljeni s više pjesama. U neku ruku možda je sve bio stjecaj okolnosti kad je Siniša Škarica tražio od Enca Lesića snimke novih bendova za tu prvu kompilaciju, za koju su realno očekivali da će je snaći sudbina prvih mačića, što potonji nije u tom trenutku imao snimke pjesama „Pamflex dom“ i „Južno voće“ grupe U škripcu. „Paket aranžman“ se dakako pokazao antologijskim, a U škripcu su se ubrzo potom našli na kompilaciji nasljednici „Paket aranžmana“, ali kako bi rekli u sportu; „Tko se sjeća drugog mjesta?“
Ta druga po redu kompilacija zvala se „Artistička radna akcija“, skraćeno „ARA“ (što je također bilo dobro ime za kompilaciju, jer se referiralo na tadašnje radne akcije mladih, tzv. ORA, u smislu da su mladi dobri i na drugim poljima, a ne samo kad imaju lopatu u rukama ili guraju tačke pune zemlje). No „ARA“ je bila loše okruženje za U škripcu. Na njoj je predstavljeno deset izvođača, a ne tri (kao na „Paket aranžmanu“), a osim što je to daleko nezahvalnije za jače fokusiranje na bilo koje od ponuđenih imena, riječ je bila o kompilaciji pretežito punk rock izričaja. „ARA“ je bila kompilacija iz koje je u najvećoj mjeri isijavao bijes i čemer u izvedbi sirovih gitarskih distorzija, dok će u kolekcionarskim krugovima najznačajniji ‘artefakt’ predstavljati pjesma grupe Radnička kontrola u kojoj je tada pjevao mladi Zoran Kostić Cane.
Dakle, potpuno pogrešan ‘paket’ za uglađeni kemp i pop bend. No i to je tada, na sreću, bilo dovoljno da se za pokojnog Delču i njegovo društvo otvore vrata. O dosegu, kvaliteti i kapacitetu tu možda najbolje govori podatak da je U škripcu jedini bend s kompilacija „ARA“ koji je ostvario značajnu karijeru i time s razlogom stao uz bok spomenutim Idolima, ali i Električnom orgazmu i Šarlu akrobati (grupe Bezobrazno zeleno, Defektno efektni, Pasta ZZ, Petar i zli vuci, Profili profili, Radnička kontrola, TV moroni, Urbana gerila i Via Talas odjedrile su u teški zaborav).
Grupa koja se prvotno zvala Prolog za veliki haos, potom Furije furiozno furaju, da bi ime U škripcu usvojila zbog (klasičnog) problema nabave opreme za sviranje, furiozno je iskoristila ‘ulaznicu’ u veliki kaos scene. Prvi album „Godine ljubavi“ objavili su za PGB RTB 1982., ali tek prelaskom u Jugoton plove punim jedrima kad 1983. objavljuju čak dva albuma, prvo „O, je!“, da bi „Nove godine!“ tempirali za izlazak u prosincu i time zapečatili evergrin koji je tijekom 80ih bio neizostavni hit na svim novogodišnjim tulumima. Zanimljivost je da je album „O, je!“ bio oporezovan kao šund, ali je po glasovima slušatelja i ocjenama kritike bio proglašen najboljim albumom godine.
Zalazak popularnosti kreće s albumom „Budimo zajedno“ iz 1985. zbog čega U škripcu na godinu dana prestaje s radom, a to se pokazuje kao loš potez za kasniji eponimni „U škripcu“ (1987.) objavljen za Jugodisk i „Izgleda da mi smo sami“ (1990.) s kojim je grupa zatvorila diskografski krug i vratila se pod okrilje PGP RTB-a.
Nakon ove (nužne) povijesti dolazi se i do razloga ovog teksta, a to je kompilacija „Greatest Hits Collection“ koju je nedavno objavila Croatia Records i time ponovno osvijetlila dio opusa ove grupe. Dvadeset pjesama u najvećoj mjeri pokriva ‘Jugotonove godine’ i treba odmah reći; s pravom, jer su tada iznjedrene pjesme koje su se zapekle u kolektivnoj memoriji, a to su u prvom redu „Siđi do reke“, „Nove godine!“, „Kockar“, „O, je!”, „Koliko imaš godina“ i „Beograd spava“.
Napravit ću ovdje malu digresiju i samo reći onim mlađim slušateljima koji ovo eventualno čitaju i koji uživaju u onome što rade grupe Svemirko i Rezerve, da svakako trebaju poslušati bar ovu kompilaciju na kojoj je upravo sublimiran onaj zvuk i emocija 80ih na čijem nasljeđu su izniknuli spomenuti sastavi. Jer je kompilacija, koju su uredili Domagoj Šiljeg i Bojan Mušćet, izuzetno dobro posložena.
Udarni niz čine „Koliko imaš godina“, „Nove godine!“ i „Kockar“ koje otvaraju album – savršena pop udica koja ne dozvoljava da se s nje skinete. „Kao u boji“ s prvog albuma će potom otvoriti furiozno angažirano poglavlje koje dijeli proročansku viziju kakvu su imali i „Krokodili“ Električnog orgazma, da bi s „Pamflex dom“ i nešto kasnije „Južno voće“ bile predstavljene pjesme s kompilacije „ARA“.
Koliko su U škripcu u toj prvoj polovici 80ih bili apdejtani s glazbenom situacijom u Londonu svjedoče „Noć ča, ča, ča“ i „Dobar vetar, plava ptico“ kojih se tada ne bi posramili ni jedni Duran Duran. Druga polovica kompilacije ulazi u baladno ozračje i koliko ukazuje na superiornost U škripcu u tom segmentu skladanja pop pjesama, to se također može iščitati i kao priprema na ono najbolje u tom segmentu što dolazi u završnici, a to su pjesme „Beograd spava“ i „Siđi do reke“; pjesme izuzetno tmurnog i prijetećeg ambijenta, a opet toliko magnetno privlačne i dan danas tako da vam je istovremeno i jasno zašto su evergrini iako im je i dalje teško dokučiti formulu, posebno „Siđi do reke“, da je do tolike mjere uspjela uhvatila korijene u kolektivnoj memoriji slušatelja svojim zakučastim narativom.
Također je odluka da „Siđi do reke“ bude posljednja na kompilaciji prilično smjela, ali u konačnici i jedina ispravna, jer tišina koja uslijedi dolazi kao prijeko potrebni trenutak. Kao da je ta tišina 21. pjesma i neizostavni dio kompilacije.
Dodatni moment, kad se sve sagleda kao cjelina, jesu tekstovi U škripcu koji kao da u sebi nose neku nedodirljivu sjetu neizrečenog predskazanja kako će tulum 80ih loše završiti i donijeti nešto što se iščitava i iz naslova jedne „Izgleda da mi smo sami“ iz 1990. (također pred ‘mračni krešendo’ kompilacije). U škripcu s dobrim vremenskim odmakom gledano uistinu predstavljaju eho labuđeg pjeva jedne generacije – one odrasle i sazrele u škripcu podneblja, jednog vremena i njegovih povijesnih okolnosti.
Ocjena: 9/10
(Croatia Records, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
