Zagrebačka grupa Como Bluf danas se predstavila objavom eponimnog EP izdanja za Dostavu zvuka.
Prvi dojam mi je bio jako pozitivan, a svako novo preslušavanje taj osjećaj samo potvrđuje. Naime, uvijek je malo nezgodno sa super-grupama, a Como Bluff nekako spadaju u u tu nišu. Ta nova rock grupa iz Zagreba koja djeluje u sastavu: Arijan Škapur (vokal, gitara), Miro Kadijević (vokal, gitara), Luka Jambrošić (bas gitara) i Viktor Strejček (bubnjevi), potvrđuje da je riječ o glazbenicima koji su na sceni već aktivni i u bendovima Paul The Walrus, Jaded, Raspad Sistema, Delorean i Muscle Tribe Of Danger And Excellence.
Problem sa super-grupama je da funkcioniraju u dobrom smjeru jedino ako ih je spojila sama glazba ili neki viši cilj poput odavanja hommagea. No često se događa da takve grupe znaju robovati prejakom egu članova što objašnjava njihovu kratkotrajnost kad vizija benda prestane biti unisona. Sudeći po nastupnom EP-iju, Como Bluff spadaju u onu prvu, pozitivnu, kategoriju onih koje spaja ljubav prema glazbi.
Kad sam čuo najavni akustični singl „Cannibal Snake“ koji ne traje ni dvije minute iskreno sam mislio da je u pitanju samo vješt izbor nekog (možda i jedinog) distorzijama nenabrijanog broja s nadlazećeg EP-ija. Današnja objava tog materijala kojeg sačinjava pet pjesama ugodno je iznenađenje po pitanju smjera kojim je krenuo Como Bluff. Podsjetili su me odmah na super-grupe kakve su bile Mad Season i Perfect Circle, kod kojih se upravo jako osjećalo da okupljeni glazbenici izvan svojih matičnih grupa žele neopterećeno zajedno stvarati i jedriti kud ih glazbeni vjetrovi nose.
Kod Como Bluff se osjeti stilsko sidrenje u stoner rocku (ili grungeu, kako vam drago), no u svakoj pjesmi upravo zbog prefiksa sviranja akustičnih, tj. nedistorziranih gitara, grupa je stalno na korak od iskakanja iz tih okvira. Nakon uvodnih „AM“ i spomenute „Cannibal Snake“ upravo „Cypress“ snažno okreće kormilo prema svojevrsnoj fuziji tog pastoralnog stoner zvuka s nekadašnjim britpopom, da bi posljednje dvije „Loops Of Rains“ i „Sweeter Than Elvis“ iznjedrile jasnu i famoznu nadogradnju dokazujući da Como Bluff ima egzaktno i definirano glazbeno putovanje, tj. ono što se kolokvijalno naziva ‘vlastitim zvukom’.
Ono što posebno treba naglasiti jest da iako Como Bluff pridaje izuzetno puno pažnje aranžmanima i pijevnosti vokala, nije riječ o preproduciranom materijalu u kojem vlada sterilnost (što itekako zna biti zamka za perfekcioniste). Jednostavno ovaj bend vas nosi poput široke rijeke i toj ugodi se najbolje prepustiti. A kako Como Bluff funkcionira uživo, morat ćemo pričekati kraj svibnja za kad je najavljeno gostovanje grupi She Loves Pablo u zagrebačkom Boogaloou.
Ocjena: 9/10
(Dostava zvuka, 2020.)