Album koji je bio bonus materijal ‘All In’ box seta grupe Toto iz studenog 2018. objavljen je ovog proljeća kao zasebno izdanje. U toj strategiji ponovljenog objavljivanja istog materijala iščitava se da je pandemija koronavirusa zasigurno odigrala određenu ulogu; u smislu da je ono što je bilo namijenjeno kao mamac tvrdokornim fanovima dubljeg džepa u godini praznog hoda objavljeno kao samostalno izdanje po prijemčivoj cijeni.
Reunion turneja kojom je Toto obilježio 40. rođendan u listopadu 2018. došla je i do Zagreba, pa i u našem, lokalnom, slučaju naslov „Old Is New“ stoji i kao svojevrsna definicija kad je riječ o bendu čiji singl „Africa“ se ‘zapekao u teškoj rotaciji’ formatiranih radio postaja diljem svijeta. Ta „Afrika“ je postala sinonim za osamdesete u kojima obitavaju brojni eteri koji u novo vrijeme nude staru glazbu. U takvoj postavci, nije ni u zagrebačkom Domu sportova bilo nimalo čudno što se u dobrom postotku okupila mlada publika na koncertu grupe koja je (uz Fleetwood Mac sa Stevie Nicks) bila perjanica onog što se nekad zvalo ‘adult orientated rock’, skraćeno AOR.
„Old Is New“ dakako nije u potpunosti novi materijal jer su na njemu pjesme poput “Devil’s Tower”, “Spanish Sea” i “Oh Why“ koje je odsvirao pokojni basist Mike Porcaro, dok je njegov daleko popularniji, također pokojni, brat Jeff Porcaro (koji je odsvirao bubnjeve na preko stotinu albuma) zastupljen s više pjesama nego Vinnie Colaiuta koji je bio angažiran za snimanje tog albuma (Colaiuta je odsvirao tri, a njegov session kolega Shanon Forest jednu pjesmu). Dakle, zahvaljujući modernoj tehnologiji rađen je hibridni album koji djelomično uključuje nekad davno snimljene instrumentalne dionice ili cijele pjesme koje dosad nisu naše svoje mjesto na prijašnjim studijskim albumima.
Možda je tu najznakovitija „Spanish Sea“ koja u sebi sadrži dijelove koji harmonijski neodoljivo podsjećaju na gore spomenutu „Africu“, ali joj nedostaje njen hit potencijal, ustvari idealno bi ju se moglo opisati i vokabularom neupućenog slušatelja kao: „To je pjesma onog benda koji svira „Africu““. Skoro da bi se moglo reći da tako zvuči i cijeli album da prvenstveno Steve Lukather nije u pojedinim pjesmama hrabrije odvrnuo potenciometre električne gitare i isporučio malo tvrđi zvuk od očekivanog. Da je kojim slučajem tako nešto napravio tijekom osamdesetih, po tadašnjim mjerilima bi Toto tada bio strpan u žanr hair metala. U tim detaljima leži sav napredak „Old Is New“ albuma, jer su i ti Lukatherovi rifovi u ‘so much eighties’ maniri, kao uostalom i super upeglana produkcija bez ikakvih oscilacija, što je svakako sterilno ozračje u usporedbi s mnoštvom toga što se u međuvremenu dogodilo na rock i pop sceni.
U osamdesetima, dok su se ton majstori još ‘hrvali’ s novim tranzistorskim miks pultevima, takva produkcija i svojevrsni laboratorijski pristup pjesama je imao smisla, ali danas ta vrsta ‘dostignuća’ spada u onu kategoriju pozadinske glazbe (ili glazbe za dizala) koju je genijalni kompozitor Erik Satie skladao (time i predvidio) još krajem 19. i početkom 20. stoljeća. No nije li u današnje vrijeme formatirani radio upravo postao kralj pozadinske glazbe? U suprotnom, sigurno ne bi toliko ‘svršavao’ na jednu „Africu“ u 21. stoljeću.
Stoga ne treba čuditi što u takvoj konstelaciji stvari Steve Lukather, Joseph Williams i David Paich hladno zaključuju da je ‘staro novo’ i da u toj win-win situaciji ne treba mijenjati skoro pa apsolutno ništa. Gotovo je nevjerojatna i situacija da su na posljednjoj pjesmi „What So Not & Toto“ angažirali jednog Skrillexa i da to zvuči kao i da nisu. Dojam je da je čak i taj dubstep DJ i producent koji je dosad bio u stanju napraviti takve katatoničke lomove u zvučnim strukturama zreo za penziju, ili je podlegao i pustio da Toto producira njega.
„Old Is New“ je koncepcijski gledano album iz 1980-ih nastao 30-40 godina kasnije u potpunosti izvan konteksta vremena. Zastarjelo glazbeno gimnasticiranje u laboratorijskim uvjetima, nažalost time i odličan set od 10 pjesama za pridodati nekom eighties mixtapeu za puštanje s razglasa. Nečem idealno prilagođenom za guranje kolica po prodajnim centrima. Nešto što vam neće ometati pažnju dok uspoređujete cijene izloženih proizvoda.
Ocjena: 5/10
(Columbia / Menart, 2018. – 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
