Za razliku od norveškog black metal sastava istog imena (ako se izuzmu točke iz svakog slova u nazivu) londonska grupa S.C.U.M. nudi posve drugačiju zvučnu sliku.
S.C.U.M. ne pršti od originalnosti, dapače riječ je o retro post punk izričaju pomiješanom u dobrom dijelu s elementima brit popa i ranog gothic rocka iz vremena albuma „Love“ The Culta. Osjeti se u S.C.U.M.-u mračna hermetičnost Joy Divisiona, neutješni romantizam The Smithsa i u najvećoj mjeri britka pop struktura pjesama u stilu grupe Suede. Čak i glas pjevača Thomasa Cohena iz S.C.U.M. najviše sličnosti ima s vokalom Bretta Andersona iz Suedea.
S.C.U.M. spada u posljednju generaciju mladih britanskih glazbenika oslonjenih na srž glazbenog izričaja druge polovice 80ih koji svojim „puritanskim“ pristupom uspješno vraćaju vremensku kazaljku unatrag jer vole, razumiju i znaju oblikovati ono što rade. Oni su klonovi rock prošlosti na isti način kao što su to u synthpopu danas La Roux i Hurts. Njihova svojevoljna zabarikadiranost u vremenskoj kapsuli je nešto što je u ovom trenutku prednost, a ne mana, stoga: da, oni jesu klonovi, ali dobri klonovi. Shvatili su kako to treba raditi i uspjeli su udahnuti dovoljnu dozu osobnosti kako ne bi zvučali kao površne kopije.
No prvijenac „Again Into Eyes“ S.C.U.M.-a ima i par nedostataka. Prvi je da ne postoji jaki singl koji bi ih mogao brzo i sigurno etablirati. Dakle nemaju nešto poput „Animal Nitrate“ što su imali njihovi idoli Suede, ili „Better Than Love“ i „Quicksand“ koje su imale njihove današnje kolege Hurts i La Roux. Drugi nedostatak leži u tome što prvo preslušavanje u sebi ne posjeduje taj instant magnetizam koji traži još jednu konzumaciju. No dobro, nije to ni prvi, ni posljednji album s tom karakteristikom, ali je sigurno da jednim debitantima to ne ide u korist.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MOWANx94pbU[/youtube]
Oni odvažniji slušatelji, ili pak lijeni, kojima je repeat funkcija defaultno postavljena na playerima su tu u prednosti.
„Again Into Eyes“ je slojevit poput ružina cvijeta, svako slušanje je novo otvaranje i što je najvažnije album nije jedan od onih koji brzo dosade. Pjesma „Faith Unfolds“ nije najsretnije rješenje za otvaranje albuma, no veće ugoda dolazi nakon nje u obliku „Days Untrue“ i posebno u trećoj „Cast Into Seasons“ u kojoj je očito kako Thomas Cohen spada u pjevače na koje se može računati, jer pored karakateristične boje njegovog tenora posjeduje i snažnu suspenziju i dramski element. U suprotnome „Cast Into Seasons“ ne bi zvučala tako obredno i potmulo, što se kasnije ponovno i jednako uvjerljivo događa u pjesmi „Requiem“.
Balada „Paris“ dokazuje da je Cohen sjetna duša koja poetski skladno oblikuje i izgovara misli na tragu svog puno starijeg kanadskog prezimenjaka. Dotična pjesma je uz „Sentinal Bloom“ zanimljiva igra glasnog i tihog, intimnog i svečanog, dok posljednja „Whitechapel“ zvuči kao najbolja moguća opcija za onu koja je trebala otvoriti album između uvrštenih pjesama, jer bi S.C.U.M. puno uvjerljivije i ljepše „eksplodirao“ iz zvučnika u tom slučaju. No ipak u ovom trenutku je važnije da je riječ o grupi čija glazba posjeduje dovoljno elemenata da bude ozbiljnije shvaćena u budućnosti.
Ocjena: 7/10
(Mute / Dallas Records, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
