Psihomodo pop u dvorištu Medike… Zvuči to kao vijest iz paralelnog svemira u kojem je Vili Gobac, sin puno poznatijeg tate Davora odlučio biti koncertni promotor, a spomenuti tata mu dao da praksu odradi s njegovim bendom. Pa eto, Vili dogovorio svirku u klubu u kojem bi valjda Psihomodo pop svirali kad su imali šesnaest, da je isti klupski prostor tada postojao.
Nije ovakav uvod zamišljen kao uvreda Psihomodo popu, kao ni AKC Medici, već je to obično zapažanje nekoga tko desetljećima ide po zagrebačkim koncertima i dođe do ovakve kombinacije / situacije koja se do prije godinu dana nije mogla zamisliti. A to govori o uvrnutosti scenarija sadašnjosti iz ovog našeg svemira.
Jer eto, zamislimo samo prošle godine da Psihići nastupaju u dvorištu Medike i da Gobac s pozornice učtivo podjebava, onako kako samo on zna, i pita usred koncerta: „Je li tu onaj striček kaj piše tikete od trideset tisuća kuna?“ Reklo bi se da je bilo nezamislivo, ali eto dogodilo se sinoć.
Psihomodo pop su održali svoj prvi koncert u Medici u karijeri. U prostoru koji je bio popunjen po, kako se ono kaže; svim preporukama o okupljanjima Stožera civilne zaštite, isto onako kako je prije dva tjedan bilo i na koncertu Klinike Denisa Kataneca – koncertu koji je zbog tih istih preporuka kažnjen s 30.000 kuna.
Sinoć se dakako ‘ispoštovala’ i koincidencija ovog novo-nenormalnog, a to je da je ‘striček kaj piše tikete od trideset tisuća’ baš bio na koncertu kad je Gobac pitao za njega. Je li se nasmijao kad je to čuo, je li mu bilo možda malo neugodno zbog njega samog ili njegovih kolega kad tako zdušno ‘briju po koncertima’ i lupaju kazne kakve se ne usude odrapiti niti jednoj crkvi nakon nedjeljne mise, ili nekom drugom događaju, teško je reći.
Iz pouzdanih izvora sam saznao da je ovaj inspektor „jedan od normalnih“, dakle njihova lica i radne navike postaju poznate organizatorskoj šačici koja strepi od njihovih drakonskih kazni. A istini za volju stvarno treba biti poseban soj i za pomisliti da se od Medike, tog ruševnog zdanja može iskamčiti suma od 30.000 kn, kad cijeli prostor izgleda tako da bi se lakše procijenilo da ga se za taj iznos može kupiti. No naknadno ćemo doznati epilog sinoćnje posjete „jednog od normalnih inspektora“.
Autor ovih redaka im jednostavnom mora dati prostora kad su postali tako revnosno u obilascima koncertnih zbivanja. Eh, da nam je više takve revnosti u ovoj državi i na drugim planovima, gdje bi nam samo bio kraj? Uglavnom, spomenuto službeno lice je još moglo čuti kako je Davor Gobac na tečnom i razumljivom hrvatskom jeziku s pozornice u dlaku sprovodio sve naputke Stožera. „Bez stiskavca, molim!“, doviknuo bi tako Gobac između pjesama, ili pak postavio pitanje: „Ljudi ima li koronu netko tu večeras među vama? I ako ima, molio bih da napusti manifestaciju!“. No takvih nije bilo.
„Manifestacija“ je okupila ljude željne, onog što bi se nazvalo „malo pozitive u ova usrana vremena“. A Psihomodo pop se tu čine kao dobitna kombinacija. Gobac bi oraspoložio ljude i u trenutku smaka svijeta, ili pada neba, makar i digitalnog. Bio je to ujedno i razlog za predstavljanje vinilnog izdanja posljednjeg studijskog albuma „Digitalno nebo“ i prilika za čuti nove pjesme, a ne uobičajenu standardnu koncertnu best of shemu Psihomodo popa. Naravno bilo je i hitova bez kojih ne mogu proći njihovi koncerti.
Počelo je s pomalo lijenom verzijom pjesme „Telegram Sam“, pa potom sa sumanutom „Volim crtane filmove“ nakon čega se počeo otvarati prostor novim pjesmama za koje je Gobac rekao da što su stariji, to sve više idu u prošlost referirajući se na broj direkno inspiriran Bo Diddleyem. „Digitalno nebo“, „Brz k’o munja“, „Vampir“, „Sve će biti u redu“, „Banana“… dosta novog materijala bilo je izvedeno uživo i dakako prošarano dokazanim uspješnicama kao što su „Nema nje“, „Kad sam imao 16“, „Volim samo sebe“, „Sexy magazin“… a uz to sve garnirano i Gopčevom čestitkom rođendana Juriju Novoseliću – Kuzmi. I to sve pred derutnom i grafitima išaranom zgradom kao pozadinom pozornice izuzetno tople večeri, ako se uzme u obzir da je bio 1. listopad.
Stvarno neki čudan osjećaj vremena i prostora. Čak su i sudbinski odjeknuli stihovi: „Digitalno nebo iznad nas, električnih zvijezda neonski sjaj, foršpani suludo idu, a zapravo je kraj.“ Zar ne? Kao posljednji tulum na svijetu. A mnogi vole reći da nema infantilnijih stihova do onih od Psihomodo popa. Eto zajebali su se. Kao i svi mi koji smo mislili da isti ti Psihići nisi dovoljni pankeri da ikad dođu svirati u Mediku. Zapamtit ćemo jako dobro ovu 2020. godinu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
