Zola Jesus prošla je poput tornada kroz veliki pogon Tvornice kuture. Iznenada se pojavila, zatresla sve pred sobom i jednako brzo isparila s pozornice ostavljajući publici svo vrijeme ovog svijeta da zbraja i oduzima dojmove.
Treba imati dobru petlju i uzeti za umjetničko prezime Jesus, pogotovo ako je u pitanju ženska osoba, pa uz to još i deklarirana ateistkinja koja mudrost ovog svijeta ne iščitava iz Biblije, već iz onoga što su napisali Nietzsche i Schopenhauer. A onda se još dogodi koncert u Zagrebu i to na uskrsni petak.
Nika Roza Danilova, dvadesettrogodišnja Amerikanka ruskog porijekla koja je vjerojatno prošla sličan put „prosvjetljenja“ kao i njena starija kolegica Madonna Louise Ciccone koja je svojevremeno također donijela odluku o svojem umjetničkom imenu, oduševila je zagrebačku publiku, vjerojatno i više nego je bilo tko očekivao. Naime Zola Jesus je prvotno trebala nastupiti u Malom pogonu Tvornice kulture, ali je zbog puno većeg interesa publike koncert preseljen u veliku dvoranu u kojoj je pjevačica sa svojim bendom nastupila pred približno 600 posjetitelja. A to se svakako može smatrati uspjehom.
Zola je po izričaju jako bliska Florence + Machine – snažni vokal, mračno poetsko ozračje i velika doza adrenalina. Riječ je o zreloj autorici za svoje godine koja je uz to u punom naponu snage.Tijekom koncerta se penjala na zvučnike, silazila u publiku i frenetično plesala na pozornici uz pratnju neobičnog benda koji su sačinjavali bubnjevi, klavijature i violina.
Njene rime su sudbinski odzvanjale prostorom, sirove, moćne i pomalo zastrašujuće. Ritam je također bio snažan i konkretan tj. oslobođen svega što bi ga eventualno sputavalo u isporučivanju sirove energije koju je Zola tako dobro isporučivala publici koja je sa svakom novom pjesmom bila sve glasnija u odobravanju. No iako je bilo očito da je pogodila žilu kucavicu publici i da iza sebe ima tri studijska albuma Zola Jesus se s bendom povukla s pozornice već nakon 45 minuta, da bi cijeli nastup s jednim bisom trajao ukupno sat vremena.
Nezahvalno je dovoditi u korelaciju isporučenu kvalitetu s kvantitetom cijelog eventa, jer bilo je iznimno kvalitetno, kreativno i nimalo prijetvorno, ali je činjenica da je bilo u pitanju zadovoljstvo kratkog daha. No i profil publike nije bio sačinjen od onih željnih „cijeđenja“ i cjelonoćne zabave od strane jednog izvođača. Po reakcijama iste, cijeli koncertni performans je izgleda trajao koliko je trebao trajati.
Zolina „misa“ posjedovala je sve elemente zaokruženosti priče, kao što je i trajanje cjelokupne emisije zvukova bilo podređeno toj koncepciji, čime je većini u publici bilo jasno kako prisustvuje neuobičajenom nastupu visoke tenzije i kao takvome mu se ne može uzeti za negativnu stranu to koliko je dugo trajao. Jest da bi bilo bolje da je odrađen i drugi bis kad se Zola posljednji put pojavila na pozornici kako bi se samo još jednom zahvalila svima, jer čvrsti kontakt s publikom je već bio uspostavljen i trebalo je uložiti samo još malo napora pa da isti bude u rangu jednog od nezaboravnih u prvoj polovici ove godine. No i ovako je Zola stvorila solidnu bazu onih koji će rado pohoditi njene glazbene rituale dokle god u njima daje cijelu sebe.