Kao i u kulinarstvu, tako i u glazbi često najbolji rezultati dolaze kad se zamiješaju egzotični i različiti sastojci. No od osam ponuđenih slijedova, samo je jedan debelo iznad prosjeka na prvijencu projekta delapse.
Leonard Klaić a.k.a. delapse već se neko vrijeme pokazuje kao svestrani umjetnik ‘iz pozadine’. Pod pojmom ‘iz pozadine’ podrazumijeva se da je bubnjar u zagrebačkom bendu She Loves Pablo, a odnedavno i u Lovely Qunces – novoj grupi Dunje Ercegović, ali se i istovremeno ističe i svojim prducentskim radom koji obuhvaća autorsku kreativnost u stvaranju vlastitog zvučnog identiteta pored toga što potpisuje produkciju bendovima poput Mašinko, Killed A Fox, Malady Lane, Muscle Tribe Of Danger And Excellence, Lovely Quinces, Pase, Portman, itd.
U izgradnji vlastitog zvučno-autorskog identiteta predstavio se 2017. Objavom EP-ija „BRICKED“. Tada je kroz pet numera obznanio da ga pored žestokog stonerskog zvuka privlači i elektronika koju je kombinirao sa sampleovima i elementima bendovskog pristupa, te ugostio i svoje kolege, također dobro znane prvake zagrebačke stoner rock scene Chrisa Iana i Domagoja Šimeka. Tada se činilo da je u pitanju samo izlet izveden ‘ispod radara’, no u 2020. cijela stvar je dobila daleko ozbiljnije konture kad se pojavio singl „Starry Eyes“ u kojem gostuje pjevačica Mary May i koji se momentalno nametnuo kao instant klasik domaće elektronske scene.
Klaić, tj. delapse u svom potpisu naginje brutalnoj ‘metaliziranoj’ elektronici koju karakteriziraju snažni kontrasti bilo na relaciji glasno-tiho, bilo na relaciji zgusnutost-eteričnost, podsjećajući pomalo na Trenta Raznora i njegov Nine Inch Nails. Singl „Starry Eyes“ se proljetos pokazao kao najava za prvi album delapsea koji se jesenas pojavio pod imenom „OMENS“ na kojem je pored spomenute May ugostio Nenada Gajića, Filipa Majdaka (Under Nihilo), ponovno svog kolegu iz She Loves Pablo Domagoja Šimeka, dok se oko masteringa pobrinuo Filip Motovunski. Svoj ‘elektronički potpis’ delapse je na „OMENS“ jednako usavršio, ali i radikalizirao kad je riječ o igri kontrasta u isporedbi s „BRICKED“. No tu ima i jedan drugi moment kojeg je Klaić mogao iskoristiti u potpunosti, ali nije.
Naime, kao i u kulinarstvu, tako i u glazbi najbolji rezultati dolaze kad se zamiješaju egzotični i različiti sastojci. Konkretno, nedvojbeno najbolja pjesma je „Starry Eyes“ jer Mary May dolazi iz sasvim drugačijeg glazbenog spektra od Klaićevih stoner rock kolega. S njenim suradnjom dobacio je najdalje. Dobio je najljepši kontrast; sjetni ženski glas te naše Lady Day u ‘zvučnom plesu’ s tvrdom i brutalnom metaliziranom pozadinom. Kad jazz susretne industial, reklo bi se.
E sad, recenzentska dociranja u glazbi su uvijek nezahvalna jer se ne bave konkretnim, već situacijama ‘što bi bilo kad bi bilo’, ali prilikom preslušavanja jednostavno me ponijelo razmišljanje: ‘Zašto je Klaić stao samo s Mary May kad je čuo da je dobio vanserijsku stvar?’ Naime na našoj sceni imamo predivnih ženskih vokala za slične kombinacije. Više me progonilo to kakvo bi remek djelo mogao biti „OMENS“ da su na njemu uključene još, govorim napamet, jedna Luce, Irena Žilić ili Lovely Quinces (s kojom pak Klaić čak i svira u istom bendu), nego što sam pretjerano mogao uživati u hladno-čeličnoj muskulaturi ostatka materijala i (opet) jednom Domagiju Šimeku. Nemam ništa protiv Domagoja, no njegovo vokalno učešće ne nudi kontrast kakav ima May, već pojačava brutalnost pozadinske zvučne slike, a to ne bi trebao biti put kojim bi se trebao kretati delpse nakon suradnje s pjevačicom s kojom je došla i definicija najbolje formule.
Stoga smatram da bi delapse zasjao u svom punom sjaju treba se osloboditi testosteronske vizure (kakva ne škodi primjerice stoner rocku koji je uglavnom ‘muška igra’), a to se na ovom albumu od osam pjesama dogodilo samo jednom. Leonard Klaić je tako otvorio jednu (da ne kažem spasonosnu) dimenziju koja se ukazala i ponudila rješenje, ali nažalost nije krenuo za njom u potpunosti. Čak i ako je trebalo potpuno promijeniti većinu materijala, mislim da je to trebalo učiniti, jer ako se izuzme „Starry Eyes“ „OMENS“ je samo unaprijeđena verzija EP-a „BRICKED“. Moglo je na koncu tako i ostati, ali „Starry Eyes“ će biti vječni podsjetnik na otvaranje fenomenalnog univezuma u koji se nije ušlo do kraja. Da parafraziram naslov; predznak se pojavio, ali ga se nije poštovalo. A trebalo je slijediti samo njega.
Ocjena: 7/10
(Dostava zvuka, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
