Pero Kvrgić preminuo je danas u 94. godini u Domu za starije osobe u Lašćinskoj u Zagrebu.
Pero Kvrgić rođen je u Moravicama u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu. Godine 1944., kao sedamnaestogodišnjak, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama “Ivan Goran Kovačić” i “August Cesarec”. Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a već godinu dana nakon toga pridružuju se novoustrojenoj skupini ‘pobunjenika’ tadašnjeg HNK-a, odnosno ansamblu zagrebačkog Dramskog kazališta, današnje Gavelle, gdje je djelovao kao glumački prvak. Nakon rada u zagrebačkog Dramskom kazalištu, ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem anasmblu ostaje do umirovljenja.
Pero Kvrgić glumio je po svim većim hrvatskim kazalištima, skupinama i festivalima – ZDK Gavella, Teatar &TD, ZKM, HNK Zagreb, HNK Split, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marin Držić, Komedija, Kerempuh, Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto itd. – ostvarivši mnoštvo gostovanja po cijeloj Hrvatskoj, ali i šire. Ostvaruje uloge kako u nizu klasika, tako i u suvremenim djelima, a od toga svakako treba izdvojiti cijeli niz likova iz dramskih djela Marina Držića, od Muna iz drame Skup koju 1950. režira Branko Gavella, pa sve do uloga Pometa, Dunda Maroja, Zlatikuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata, itd.
Mama je Austrijanka pa je ušla u Sloveniju, pa su se moji u Karlovcu oženili. Kad je počeo rat, oca su odveli, ustaše su ga odvele. Bio je u svojoj restauraciji, a ja sam mu rekao: “‘Ajde tu je šumica, pobjegni.” Rekao je: “Nemam ja zašto bježat kad nisam kriv.” I odveli su ga. Najprije u žandarmerijsku stanicu, pa onda u kolonu jednu, pa su ga stavili u neki stočni vagon među druge ljude. I onda je otišao. Jedino sam poslednji pogled njegov vidio kroz rešetke vagona. Ne znam gdje je poginuo… Ali, ja uvijek kažem da u nesreći ima sreće: od tad, ja u svoje tragikomične uloge lako unesem gorčinu zato što je ona zapravo prisutna u meni. Tu je, zbog mog oca. – Pero Kvrgić (1927.-2020.).
Prema nekim podacima, broj uloga koje je Pero Kvrgić ostvario tijekom svoje karijere premašuje 190, a među njima se može naći zaista sve: Scapin iz Molièreovih Scapinovih spletki, Harpagon iz Škrtca, Sganarelle iz Don Juana, Sampognetta iz Pirandellove drame Večeras improviziramo, uloga Oca iz Šest osoba traži autora, Mockinpotta iz Weissove drame Patnje gospodina Mockinpotta, Don Zane iz Marinkovićeve Glorije, Pathelina iz istoimene drame Maître Pierre Pathelin nepoznatog autora, Nemoćnika u preradi Molièreove drame Umišljeni bolesnik, i to u režiji slavnog Jiříja Menzela, Nepoznatog u Begovićevu Pustolovu pred vratima, Perikla u Shakespearovoj istoimenoj drami, Poljskog Židova u Krležinoj drami U logoru, Kir Janju u istoimenoj drami Jovana Sterije Popovića, ponovno u režiji Branka Gavelle, te svakako Stilske vježbe Raymonda Queneaua u režiji Tomislava Radića, skupa s Lelom Margitić. Predstava je premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, oborivši sve hrvatske rekorde, a slovi i kao potencijalno najdugovječnija predstava s istim ansablom na svijetu. Pero Kvrgić svoje kolumne, također pod imenom Stilske vježbe, piše u Vijencu od 2000. do 2002. godine, a knjiga tih kolumni izdana je 2004. Nastupao je i u nizu televizijskih i igranih filmova.
Pero Kvrgić dobio je i brojne nagrade, među kojima nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i nagradu Dubravko Dujšin, nagrade Grada Zagreba, Grada Dubrovnika, Sterijinog pozorja, sarajevskih Malih scena, Orlanda, Tita Strozzija, Nagrade kritike, Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade Eleonora Duse, Marula itd. Počasni je građanin grada Kastva. Godine 2006. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom Kneza Branimira s ogrlicom za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine, dobio je vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
