Treći studijski album soul-funk kolektiva iz Brooklyna Menahan Street Band predstavlja u još boljem svjetlu od onog koje pamtimo sa posljednjih ploča na kojima su pratili Charlesa Bradleyja.
Početkom stoljeća u Brooklynu je okupljena oko etikete Daptone Records procvala cijela scena koja se temeljila na oživljavanju zvuka soul i funk glazbe šezdesetih. Njene pjevačke zvijezde i najveća imena kao što su Sharon Jones i Charles Bradley doživjele su slavu u kasnom periodu svojih života, a zatim su nas u kratkom razdoblju između 2016. i 2017. oboje nažalost napustili. Uzrok obje smrti bio je zloćudni rak.
Osim fantastičnih vokalnih sposobnosti, ono što je njihovu glazbu činilo toliko privlačnom novijim generacijama koje nisu doživjele izvorne dane njujorškoga soula bili su sjajni glazbenici koji su ih pratili, a mnogi iz benda Jonesove, The Dap-Kings, svirali su i u najpoznatijoj Bradleyjevoj postavi, grupi Menahan Street Band koja je postojala i prije nego se priključila “vrištećem orlu soula” te je tako još 2008. objavila svoj najslavniji album “Make the Road by Walking” čiji će sadržaj postati riznicom iz koje će hip hop izvođači kao što su, na primjer, Jay Z, Kid Cudi i Kendrick Lamar još dugo vaditi semplove za svoje pjesme. Nakon toga izdaju još i “The Crossing” 2012., a zatim se gotovo isključivo posvećuju suradnji s Bradleyjem.
Kako je navedena suradnja prisilno završena, bend ponovno dobiva priliku posvetiti se vlastitom materijalu te krajem veljače objavljuje svoj treći studijski album “The Exciting Sounds of Menahan Street Band”. Njegov sadržaj pak potvrđuje istinitost naslova, njihov zvuk i dalje je uzbudljiva kombinacija soula, funka, R&B-ja i rocka. Udarni singl “The Starchaser”, primjerice, zvuči kao naslovna tema nekog blaxploitation filma otprije pola stoljeća ili kao nešto što Quentin Tarantino ne bi propustio uvrstiti na soundrack kojeg od svojih filmova.
Album sadrži ukupno 14 pjesama, ali neke od njih ne dosežu trajanje od dvije minute, a upravo te najkraće – “Glovebox Pistol”, “Queen’s Highway” i “Parlor Trick” – neke su od najboljih. Samo posljednja “There Was a Man” prebacuje četiri minute, pa tako cijela ploča ne traje ni 40 minuta. Među njima se našlo mjesta i za jedan izvadak iz repertoara Charlesa Bradleyja, pjesmu “The Duke” koja je trebala izići na albumu “Victim of Love”. Atmosferu ploče na više mjesta možemo i povezati s nekim od uspješnijih pokušaja stvaranja retro-soul zvuka The Black Keysa, a to je pak ponovno objašnjivo, budući da se imena Nicka Movshona, basista Menahana te multi-instrumentalista Leona Michelsa nalaze na popisu suradnika popularnog dua iz Akrona u Ohiju.
U svakom slučaju možemo ustvrditi kao je vrijedilo čekati gotovo deset godina na treći album ovog bruklinškog sastava, budući da “The Exciting Sounds of Menahan Street Band” grupu predstavlja čak i u boljem svjetlu od onog koje pamtimo s posljednjih ploča na kojima su pratili Bradleyja. Ovu ploču svakako ćemo upamtiti kao jedno od najugodnijih izdanja instrumentalne glazbe u prvoj polovici godine. Retro, a svježi, filmični i neodoljivi – takvi su uzbudljivi zvuci Menahan Street Banda.
Ocjena: 8/10
(Daptone Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
