Prema dostupnim informacijama, koje je s javnošću podijelila njegova supruga Edina Gugać, Čičak je preminuo na KCUS-u gdje je ranije bio hospitalizovan zbog zdravstvenih problema, a zatim se zarazio i virusom korona od čijih posljedica je i preminuo, navodi portal Buka.
Želimir Altarac Čičak (Sarajevo, 21. kolovoza 1947. – Sarajevo, 26. ožujka 2021.), bio je jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih kreatora bosanskohercegovačke i sarajevske glazbene pozornice, pionir disk-džokejstva, urednik i voditelj mnogih popularnih radijskih i televizijskih emisija, promotor i organizator velikih rock spektakala, publicist i animator rock kulture, inicijator mnogih glazbenih manifestacija koje su postale tradicionalne.
Želimir Altarac Čičak još se kao srednjoškolac Prve gimnazije u Sarajevu od 1961. do 1965. istaknuo kao organizator koncerata, kulturno zabavnih programa te kao jedan od urednika gimnazijskog lista “Polet” u kojemu je objavljivao svoje pjesme i novele. Kao gimnazijalac organizirao je programe i bio najbolji voditelj koncerata “in live”.
U drugoj polovici šezdesetih godina, osim svojih aktivnosti voditelja i organizatora, često je nastupao na večerima poezije govoreći svoje stihove po studentskim domovima i domovima culture, gdje je stekao brojnu publiku. Bili su to Čičkovi glazbeno-poetski performansi na kojima bi kao gosti njegove stihove govorili Etela Pardo i Branko Ličen, tada studenti Pozorišne akademije, dok je za glazbenu pratnju na orguljama bio zadužen Ranko Rihtman.
Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u podrumu studentskog doma “Mladen Stojanović” djelovao je i prvi underground club u Sarajevu “Barutana”. U kratkoj povijesti tu su svirali mnogi, ali “Barutana” je zapamćena po programima koje je vodio Čičak i to pod nazivom “Čičak plus Čičak”, gdje su zajedno nastupali Ž. A. Čičak i grupa “Čičak”, a koji je već tada stekao epitet najboljeg disk-džokeja ex-Jugoslavije, a “Barutana” bila mjesto gdje su se mogla čuti najaktualnija svjetska glazbena ostvarenja trendovskog i progresivnog avangardnog žanra.
Suradnja sa sarajevskim pop-rock grupama rezultirala je posve novim glazbenim izrazom. U suradnji s grupom “Kodexi” snimljene su tri pjesme, tri hita ove grupe. Napisao je stihove za skladbu Eduarda Bogeljića “Lutalica”, ali je i autor prepjeva za melodije “Voljeti nekog” – The Bee Gees i “Pekareva pjesma” – The Small Faces. Sve tri su, a posebno treća, zabilježile visoke plasmane na “Top-hit listi slušalaca Radio-Sarajeva”. Ipak, najuspješniju suradnju ostvaruje s grupom Indexi , odnosno s gitaristom i skladateljem Slobodanom Bodom A. Kovačevićem.
Uradio je tekstove za neke od ključnih pjesama Indexa, kao što su “Negdje na kraju u zatišju” i “Svijet u kome živim”. Pjesmu “Negdje na kraju u zatišju” napisao je 1965. godine i bila je objavljena u “Poletu”, listu Prve gimnazije, a tek u suradnji s gitaristom i skladateljem Slobodanom Bodom A. Kovačevićem, kasnije biva uglazbljena u istoimenu, gotovo dvanaestminutnu skladbu, sa recitativom na početku i kraju, a stihove je govorio Branko Ličen, tada student Pozorišne akademije. Pjesma “Negdje na kraju u zatišju” snimljena je u listopadu 1969. i time je bila potpuno razbijena dotadašnja shema već klasičnih formi trominutnih skladbi i popularnih hitova. Bez obzira na duljinu trajanja, ova rock poema bila je proglašena za najslušaniju, i bila je hit 1970. na Radio Sarajevu. Također, Indexima je napisao stihove za njihovu antologijsku i na koncertima najviše izvođenu “Svijet u kome živim” (domaći hit ’71.), “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla” (objavljenu na njihovu povijesnom prvom maxi singlu listopada 1972.). Pjesma “Svijet u kome živim” je najviše puta snimljena u izvođenju drugih grupa i izvođača raznolikih muzičkih žanrova kao: Teška industrija, Konvoj, Branimir Štulić Johnny, Gruhak,Krug, The Evolution, Texas Flood…
Želimir Altarac Čičak je sa svojom putujućom diskotekom obilazio mnoge gradove u bivšoj SFRJ. Posebno se zadržavao u Istri, gdje je gostovao u Vrsaru, Poreču, Umagu, Puli i Rovinju. Na međunarodnom takmičenju DJ-a održanom u Rovinju 1972. godine osvojio je prvo mjesto u konkurenciji predstavnika iz Italije, Holandije, Švicarske, Austrije i Njemačke.
Kao DJ i voditelj glazbenih emisija prvi put se oglašava 1974. godine na Radio-Sarajevu (“Pop Orion”), a zatim slijede emisije “Pažnja, na ploči dinamit”, “Balade u sjenci solitera” i “Razigrane elektronike”. Pokretanjem noćnog programa Radio-Sarajeva 1981. godine, uređivao je i vodio emisiju “Diskoteka u pola dva”. Nakon toga slijedi zasigurno njegova najpopularnija emisija “Šarada akustika” (koja se emitirala subotom 16:30-18:00)[6] . To je u pravom smislu riječi bila hit emisija u kojoj su se mogla čuti sva aktualna zbivanja sa svjetske i domaće glazbene scene, ali i klasika rocka. Emisija je bila slušana od Kopra do Skoplja, što najbolje potvrđuju stotine pisama koja su stizala na njegovu adresu.
Na sarajevskoj Gradskoj predavačkoj tribini (RU “Đuro Đaković”) od 1977. do 1980. godine, Ž. A. Čičak redovno organizira predavanja o razvoju svjetskog i domaćeg pop-rock stvaralaštva. Bio je tu i ciklus s temama o folk rocku, poeziji u rock glazbi, rock glazba i film, sarajevska pop-rock škola… Tu dobiva mnoge pohvale, a dvorana je uvijek prepuna. Kao novinar i glazbeni kritičar počinje objavljivati tekstove 1973. godine u “Našim danima”, da bi kasnije surađivao sa svim listovima u Sarajevu, kao kolumnist “VEN-a”, “Večernjih novina” “Svijeta”, “Oslobođenja” , beogradskog “Džuboksa” i “Rocka”. Svojim je napisima u mnogome doprinio afirmiranju mnogih mladih sarajevskih grupa, kao i drugih, koje su se tek borile za širu popularnost”.
Posebno mjesto u njegovu radu imaju “Rock maratoni”, pod nazivom “Ž. A. Čičak – uz malu pomoć mojih prijatelja”, koje je organizirao svakih pet godina, obilježavajući obljetnice svojega rada [13][14]. U desetsatnim programima sudjelovale su vrhunske grupe, autori i izvođači iz ex-YU. Prvi se desio u sarajevskom Domu mladih 18. siječnja 1979. na kome su u prepunoj dvorani nastupili pioniri i predstavnici sarajevske pop rock škole Indexi,Vatreni poljubac,Divlje jagode, Cod, Formula 4, Jadranka Stojaković, te najmlađi predstavnici, skupine Rock apoteka, Znak sreće, Paradoks.
Ni tijekom ratnih godina u Sarajevu Čičak ne posustaje. Organizirao je koncerte u “Slozi” te vodio mnoge glazbene emisije. Poseban je događaj bio koncert proslavljene kantautorice Joan Baez, održan u Sarajevu 14. travnja 1993. godine u dvorani kina “Imperijal”.
Također, posebnu je pažnju izazvao njegov koncert “Give Peace A Chance”. U okviru tradicionalne manifestacije “Sarajevska zima” iste godine, a na kojem su nastupili gotovo svi glazbenici koji su tada ostali u Sarajevu. U periodu od 1993. do 1995. na sarajevskom radiju “Zid” uređuje i vodi emisiju “Rock ‘n’ roll radio”, a u mnogim anketama emisija je proglašena najboljom i najslušanijom tih godina, a što se desilo i sa tv-emisijom “Iznad oblaka” emitiranom svakoga petka na “NTV99” 1996. i 1997 godine. Od 2006. godine svakoga petka od 16:30 do 18:00 sati još jednom potvrđuje svoje kvalitete vodeći u svom majstorskom i originalnom stilu glazbenu emisiju “Izvan vremena” na radiju Otvorena mreža – ROM i City radio, koja također već nekoliko godina u mnogim medijskim anketama biva proglašena najslušanijom u BiH. Organizator je prvog poslijeratnog povratničkog koncerta legendarnih Indexa u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, dvije večeri, 2. i 3. veljače 1996. godine, te koncerta “Rock No War” talijanske zvijezde Paola Bellija u “Slozi” 17. ožujka 1996., a kao promotor sudjeluje i u organizaciji najvećeg sarajevskog spektakla irskih rock zvijezda, grupe U2, održanog na Koševskom stadionu 23. rujna 1997. godine.