Petorka iz Ohia posjeduje moć izreći ono neizrecivo i magično u rocku, bez da se u tome služi najmoćnijim oružjem u glazbi: ljudskim glasom. Publika u Tvornici kulture lako se u to uvjerila u utorak. Bio je to opojni glazbeni intermeco za punjenje baterija usred radnog tjedna.
Nakon što je Zola Jesus prebacila očekivanja organizatora koji su je prvotno planirali smjestiti u Mali pogon Tvornice kulture, da bi na kraju koncert završio u Velikom pogonu, identična situacija se dogodila i s američkim bendom If These Trees Could Talk u utorak u istom prostoru. Instrumentalna rock petorka koja dolazi iz grada Akrona u američkoj državi Ohio i sama je bila iznenađenja odazivom publike kao i njenom reakcijom, jer zahvale su bile jedina konstanta po pitanju vokala, naravno na kraju izvođenja skoro svakog instrumentala.
U najbanalnijem opisu If These Trees Could Talk je američka inačica škotskog Mogwaija, samo s dvadesetak pojačala manje na pozornici, ali daleko od toga da Tom Fihe, Jeff Kalal, Cody Kelly, Zack Kelly i Mike Socrates nisu iznimno vješti u kreiranju zvučnog zida koji se nakon intrigantnih melodijskih interludija obično svaljivao na publiku. Instrumentalna forma je iznimno zahtjevna, jer traži jednaku dozu virtuoznosti i maštovitosti, a također i borbu s onom starom oportunom izrekom kako je u glazbi već sve odavno kazano.
If These Trees Could Talk pak nisu virtuozi u zasebnom smislu, ali su maštoviti u aranžmanima i na pozornici su jedno tijelo i jedan mozak koji skladno odgovara na podražaje i proizvodi iste, jedan lijepo povezani i sinkronizirani glazbeni korteks koji svoj tok misli nenametljivo nudi i publici koja se prepušta hipnotičkoj ugodi glazbe.
Zbog instrumentalnog karaktera grupu se lako može okarakterizirati kao moderni prog rock izdanak, iako u stvari ta progresivnost ne proizlazi iz istraživanja novih glazbenih terena, nego od sklapanja postojećih shema dobro poznatih obrazaca. Utoliko If These Trees Could Talk nije prog, a zahvaljujući vještini preoblikovanja postojećeg u vlastiti stil izbjegli su i zamku repeticijske reprodukcije oprobanih vrhunaca rock prošlosti i time plastično dokazali kako je važan stav: kako nešto reći, a ne samo: što reći. A rekli su puno. Svako iz publike je to mogao protumačiti na svoj način i u skladu s imenom grupe, najveća tajnovitost i magija iste bi se mogla sažeti u misao što bi bilo kad bi ovi momci mogli zapjevati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
