Samo mijena stalna jest, osim ako pitate J Mascisa i njegove Dinosaur Jr. koji su nam na svom petom albumu od ponovnog okupljanja sredinom nultih isporučili upravo ono što smo očekivali, kako zvukom tako i po pitanju kvalitete.
Na „Sweep It Into Space“ vremešna trojka iz Amhersta, gradića u Massachusetsu, još jednom slijedi davno uspostavljenu i prokušanu, ali i dalje učinkovitu strategiju temeljenu na pop melodijama izvedenim silinom i sirovošću primjerenima američkoj alter rock tradiciji.
Uz to, J Mascis ponovno kao da ne može dočekati da krene u jedan od svojih legendarnih sola koji zvuče poput nečega nastalog u garaži Neila Younga i Crazy Horsea, pa u distorziranom power popu „I Ain’t“ i nešto žešćoj „I Met the Stones“ solirati počinje i prije prvog refrena. Priču zaokružuju njegov uobičajeno lijeni, pomalo sramežljivi vokal, stihovi pozicionirani negdje između razočaranja i nade te granitno čvrsta ritam-sekcija, odnosno bubnjar Murph i basist Lou Barlow.
Očekivano i za većinu izdanja Dinosaur Jr.-a simptomatično, dio pjesama na „Sweep It Into Space“ zna zazvučati malo šablonski i previše slično jedna drugoj, čega su, ako je suditi po stvarima poput „I Ran Away“, „Garden“ ili „Take It Back“, i sami svjesni. U prvospomenutoj na akustari sa 12 žica pridružio im se koproducent albuma Kurt Vile, dodatno ih približivši rock klasici, „Garden“ je balada kakve je Barlow pisao za Sebadoh, no najveće iznenađenje ipak predstavlja ova posljednja u kojoj su glavnu riječ prepustili melotronu i asocijacijama na jamajkanski Blue Beat i girl group hitove šezdesetih. Lou je skladao (i otpjevao) i čeznutljivu „You Wonder“ koja nas vraća u 2007. i vrijeme kada su izdali prvi povratnički materijal „Beyond“.
Onoga čega, kao uostalom i na prethodnim izdanjima, ima tek u tragovima su rani hardcore i noise utjecaji, čime iznova potvrđuju da su prije petnaestak godina nastavili točno tamo gdje su stali u trenutku kada je J otjerao Barlowa. A ta, reunionom započeta faza benda ne samo da je dugovječnija od originalne, već i kvalitetom vrlo malo zaostaje za danima kada su izbacivali stvarno dobre ploče poput „You’re Living All Over Me“ i „Bug“. Da nije bilo slabijih skladbi tipa „To Be Waiting“, „Hide Another Round“ i „I Expect It Always“, „Sweep It Into Space“ ih je možda mogao i nadmašiti.
Ocjena: 7/10
(Jagjaguwar, 2021.)