U četrdesetogodišnjoj karijeri ovo je bilo treće najznačajnije ukazanje Električnog orgazma u Zagrebu.
Prošle godine u ovo vrijeme propao je britanski pokušaj održavanja eksperimentalnog koncerta u covid okolnostima, Njemačka je pak tek tražila četiri tisuće volontera za sličan pokušaj na jesen, zbog novog naleta virusa u Zagrebu je bio otkazan koncert Ede Maajke u MSU-u, u nizu otkazivanja bio je otkazan i Pula Film Festival, kao i novosadski Exit u koji se ufalo da bi ipak mogao biti održan, endemskom koncertnom oazom u cijeloj Europi pokazala šibenska Martinska gdje se uz dobrano pridržavanje mjera uspjelo održati nekoliko festivala u daleko manjem opsegu posjećenosti u odnosu na prijašnju, općenito rekordnu 2019. godinu, dok su vijesti o stalnom prolongiranju Bajaginog šibenskog koncerta i na kraju otkazivanju istog dovoljno govorile u prilog tome da ćemo se još načekati za gostovanja regionalnih glazbenika. U Zagrebu smo na tzv. ‘vrtne’ koncerte morali čekati kasno ljeto i ranu jesen.
Ovo ljeto priča je ponešto drukčija. Aktivirali su se open air prostori u gradu koji prije nisu postojali ili dugo nisu koncertno radili poput Aquariusa na Jarunu. Tako da je pored dvorišta Močvare, Akademije likovnih umjetnosti, Medike i Vintage Industriala, svoju prenamjenu doživjelo i dvorište Hale, velikog koncertnog prostora na istočnoj strani grada koji je u 2019. na koncertu otvorenja ‘krstio’ upravo gore spomenuti Bajaga i njegovi Instruktori. U ovom trenutku Hala Park doima se kao najsređeniji prostor za boravak većeg broja ljudi na open air eventu gdje se nekih 400-500 posjetitelja (ovisno koliko mjere dopuštaju) može opustiti i imati onaj nekadašnji koncertni ugođaj pred imenima koja, naravno, mogu privući toliki broj.
Ako se pitate čemu ovakav uvod, odgovor je; iz neke realne doze optimizma, posebice jer je sinoć u Hala Parku nastupio Električni orgazam. Nastupili su i dva vikenda prije beogradski Artan Lili, no dolazak novovalnih veterana koji već 40 godina imaju poseban odnos sa zagrebačkom publikom nije bilo samo još jedno u nizu obnavljanje te veze, već nešto poput neke vrste ‘dana oslobođenja’ ili bar njegovo naslućenje.
Koliko god i sad bilo klimavo vrijeme neizvjesnosti zbog novih sojeva virusa i novih upozorenja stožera oko cijepljenja populacije, u ovom našem skučenom kulturnom segmentu je velika stvar što su Gile i ekipa uspjeli prebaciti preko granice, ponovno uspostaviti kontakt uživo sa zagrebačkom publikom i ponovno ‘utvrditi gradivo’ kroz sve njima omiljene etape karijere Orgazma.
Nije to bio trenutak za zamjeriti Orgazmu što je boogie ovog vremešnog benda na momente bio klimav kakav je bio i Stonesima u njihovim najkritičnijim fazama, ili što je dugo neizvođena pjesma „Skamenjen“ tako neuvježbano i zvučala, jer sve ostalo išlo je himnično i plesno samo od sebe uz ‘zimzelene’ poruke tekstova i refrena koji ‘odbijaju’ izgubiti na važnosti.
Primjerice pjesma „Da si tako jaka“ kao da je dobila novu snagu u ovim vremenima koja traže snagu, a ženski dio publike ju je pjevao s Giletom iz sveg glasa dokazujući njenu iscjeljiteljsku duševu moć bar na tih pet minuta. Značenje pjesme „Seks, droga, nasilje i strah“ je u ovoj vremenskoj i društvenoj konstelaciji potpuno jasna i novim generacijama koje kušaju beznađe početka trećeg desetljeća novog milenija, kao što ni magnovenje „Kapetana Esida“ nikad nije prestalo.
A treba li uopće trošiti riječi na „Bejbe ti nisi tu“ ili pak „Igra rokenrol cela Jugoslavija“ koje su opet očvrsnule emotivne spone između ovog beogradskog benda i zagrebačke publike? Mislim da ne treba. Svi koji su bili u Hala Parku i oni koji su načičkani na ogradu sve to pratili besplatno, zasigurno su to osjetili.
Dakako, ne mislim tu na jeftini politički patos neke ponovne uspostave neke treće Jugoslavije, već više na onaj poznati smjer međusobnog olakšanja duše u uvijek iznova i iznova utvrđenoj spoznaji da smo u Regiji uvijek svi nekako u istim govnima. I eto, sinoć smo tu spoznaju opet podijelili. Je li to bila naznaka ‘dana oslobođenja’? Ne znam. Ali bilo nam je lakše.
Ako je prvu ukazanje Električnog orgazma početkom osamdesetih u Zagrebu bilo značajno, a potom ono početkom novog milenija po uspostavi odnosa dvije donedavno zaraćene države, onda je ovaj pandemijski gig svakako treće najznačajnije gostovanje benda u ovom gradu. Neka i ovog puta budu vjesnici normalizacije.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.