Rock’n’roll je u posljednjih 20-25 godina prolazio kroz brojne transformacije i utjecaje, a među najvažnijima svakako je njegovo konačno ‘bratimljenje’ s plesnom glazbom.
Nije to, naravno, ništa novo – nabrijani klinci s gitarama na ples tjeraju od pedesetih godina prošlog stoljeća i Elvisovih ‘nemirnih kukova’, no jedna od stvari koja je obilježila još uvijek aktualnu fazu modernog rocka jest sve češće pridodavanje samplera, sequencera, loopera ili ritam-mašina klasičnoj bas-gitara-bubanj postavi.
Takvi sastavi na ex-Yu prostorima i dalje više predstavljaju iznimku nego pravilo, što je prilična šteta, posebno ako bi zvučali poput beogradske trojke Auf Wiedersehen. Na svom drugom studijskom albumu „Hej Bejbe“ Vladimir Dražić (gitara, vokal), Milan Jakonić (bas) i Miroslav Mišković (programiranje, elektronika) napravili su dodatni korak prema rušenju bilo kakvih žanrovskih ograda i snimili osam pjesama koje jednako snažno udaraju s pozornice ili iz zvučnika nekog partija elektronske glazbe.
Uvodnu „Afriku“ doživio sam kao njihov ekvivalent „I Zimbre“, veličanstvenog otvaranja slavne ploče Talking Headsa „Fear Of Music“, uz dodatak Discipline Kičme iz dana kada je u njoj svirao Jurij Novoselić Kuzma. Dražić je od Koje ‘naslijedio’ i način pjevanja, preciznije rečeno nečega između izvikivanja i recitiranja, kao i sklonost da s relativno malo riječi kaže jako puno, izbacujući pritom nekoliko izuzetno zvučnih parola.
„Afrika“, „Psi“ i „Džepovi“, točnije skladbe na kojima su ugostili i saksofonistu (Jamal Al Kiswani, Nebojša Anđelković Šobaja), podsjetile su me i na s naše strane grane nepravedno zanemarenu beogradsku grupu Plejboj, „Od sebe daj sve“ bismo mogli opisati kao Darkwood Dub na amfetaminima, a „Kao nikada pre“ nazvati soundtrackom lošeg tripa, trenutka u kojem opijati počinju pucati na tjeskobu i paranoju. Najkvalitetnije pjesme (u stvarno jakoj konkurenciji) ipak su one u kojima dominira Dražićeva gitara – „2 u 1“, čiji početni taktovi evociraju čak i mitski prvijenac Suicidea, već spomenuti „Džepovi“ te „Produktivnost“ s ponavljajućom mantrom ‘produktivnost zahteva pribranost/kreativnost zahteva pribranost/život zahteva pribranost’.
Da više ne duljim, bend koji jedva čekam provjeriti uživo. U rock klubu ili na raveu, potpuno je svejedno!
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
