Kill, death, smrt, zlo… stari su stihovi Kud Idijota koji su mi se u srijedu u KSET-u u više navrata ispisali u mislima, posebno tijekom razornog nastupa kenijskog dvojca Duma. Daleko od toga da je druga (ako prva koncertna) večer četvrtog izdanja Zavoda za eksperimentalni zvuk (ZEZ) imala puno veze s punkom – ono što su nam priredili Martin Khanje aka Lord Spike Heart i Sam Karuga, kao i njihov opening act Niko Potočnjak, najpreciznije bi bilo opisati kao pravi pravcati napad na oči i uši, audiovizualni masakr za najizdržljivije.
Niko Potočnjak je svoj set najavljivao kao najglasniji na festivalu i već poslije prvih zvučnih udara bilo je jasno da se nije radilo o pukom PR nabrijavanju. S obzirom da je prošlo dosta vremena otkad sam posljednji puta gledao neki od brojnih mu projekata poput Seven That Spells, Jastreb ili The Last Lord of Atlantis, moram priznati da me njegov sinoćnji nastup dočekao pomalo nespremnog.
Umjesto uobičajenog mu oružja gitare, u rukama je veći dio prilično kratkog koncerta držao katanu, a space/krautrock simfonije po kojima je najpoznatiji zamijenio je brutalan industrial noise koji je izlazio iz dva laptopa. Skriven u polutami iza gustih naslaga dima, Niko je poput nekakvog samuraja buke ispaljivao divljački glasne rafale izvučene iz najekstremnijih kutaka kako elektronske tako i eksperimentalne glazbe u cjelini, s više ili manje primjetnim asocijacijama na Martina Reva iz ranih dana Suicidea, Cabaret Voltaire, pa sve do Fuck Buttonsa ili belgijskih power noise prvaka Dive.
U jednom trenutku sam pomislio kako bi, da se rodio kojih pedesetak godina kasnije, ovako nešto vjerojatno radio Karlheinz Stockhausen, a već u sljedećem me, iako sam možda i zabrijao, podsjetio i na japanske mistike Les Rallizes Dénudés. Uglavnom, da više ne mudrujem, opakih dvadesetak minuta koji su mi otkrili novu, zanimljivu stranu jednog od naših najosebujnijih glazbenika.
Uoči premijerne koncertne večeri ZEZ-a, preslušao sam eponimni prvijenac Dume koji mi se uopće nije svidio, ponajprije jer mi se činilo kako pjesme vode u previše smjerova, pri čemu se gotovo u niti jednom ne zadrže koliko bi trebali. Sve to sinoć je dobilo smisao, prvo u Khanjeovom ‘DJ setu iz pakla’, a posebno kada mu se na pozornici pridružio Karuga. Obdaren vrlo moćnim growlom, Karuga je letio binom poput kakvog crnog demona i svoje gotovo neljudske urlike ispuštao preko kakofonične pratnje sastavljene od breakcorea, noisea, industriala, čak i hardcore punka te thrash i black metala, a čitavu priču zaokruživali su podjednako kaotični vizuali. Poslije nekih pet-šest stvari su mi, istini za volju, postali malo monotoni, ali u konačnici se radi o bendu koji se isplati provjeriti, barem uživo ako već ne na studijskim snimkama.
Prva koncertna večer ZEZ-a ispunila je svoju svrhu i još jednom nam predstavila drugačije viđenje muzike, u skladateljskom i izvođačkom smislu. U tom kontekstu, kvaliteta čitave priče ostaje u drugom planu, iako se u srijedu i po tom pitanju nije imalo previše toga za prigovoriti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
