Tram 11 ‘Jedan i jedan’ – za ‘Bujicu’ spremni

General Woo i Target maestralno su s novim albumom vratili u javni fokus narativ koji je krasio mnoštvo živahnih komentara ispod članaka hrvatskih medija. Dapače, Tram 11 je zbrojio jedan i jedan i shvatio da tu ima daleko više od dva (ali nedajbože tri), te napravio djelo pažljivo biranih beatova kako bi uglazbio mnoštvo narodnih izreka, poštapalica, priloga i prijedloga kojima je dosadašnja sudbina bila da se izgube u moru baljezganja u bespućima interneta. „Jedan i jedan“ je zbirka lirike i proze savršena za svaku prigodu iživljavanja većine nad manjinama, nemilosrdni kotač za svakog leptira koji se drznuo sletjeti na njega, sol za ranu i metla za svakog tko misli da je život ovdje među preostalih 3,88 milijuna duša.

Stihovima: „Žene s karijerom ljube kućne ljubimce. Urbana spika, psi se vodaju na uzici. Nema djece, nikog nema na ulici.“, Tram 11 u pjesmi „Tko nam je probao uzeti sjaj“ rade na reafirmiranju vrijednosti tradicionalnog života u obitelji.

„Kukavice šute, četnici su u gradu, ista govna, samo su obrijali bradu“, u istoj pjesmi je njihov način mobiliziranja protiv neprijatelja, pri čemu se svaki čas neprijatelja sagledava u nekome/nečemu novom. A tu je i stih: „U modi je bit’ peder mudar i prepreden nevladin organizirani jednoumni kreten“. Što je, ništa drugo već, skretanje pozornosti na unutrašnje prijetnje socijalnom, kulturalnom i etničkom identitetu.

“Jebo psihoterapeute, nadrogirani klinci razvaljuju farmaceute“, uspješno je odbacivanje modernosti i oživljavanje nekakvih primordijalnih ideala.

Tu je potom i potreba za konkretnom akcijom, tj. sagledavanje života kao fizičke borbe što u pjesmi „Tko nam je probao uzeti sjaj“ ide kroz refren: „Bacam na tvrdo tlo sve što nije normalno“, ili u „Fali vam (malo Gengsta)“: „Fali tebi vojska da te spremnog vrati doma (…) tebi fali masti, kruha, zidarska iza uha, život nije cajka, hrpa govana bez sluha“ ili u „Druga su vremena“: „Ljudi traže posao, budale traže batine“.

„Oscar“ za koloplet motiva odbacivanje različitosti, gdje se afirmacija nacionalnog identiteta postiže potiranjem onoga što je različito ide u ruke stihovima pjesme „PŠK“: „Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši kurac malo Titu, malo Castru, ‘ko Danka partizanka provaljuješ na terasu. Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca. Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite kurac za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, jebo li vas ćaća, k’o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše kurac da ih zovemo Pušići.“

Možda ste primijetili, možda i niste, no svi navedeni primjeri spadaju u Ur-fašističke karakteristike prema Umbertu Ecu i mogu poslužiti kao osnova oko kojih se mogu razviti fašističke tendencije. “Oduzmite imperijalizam od fašizma i još uvijek ćete imati Franca i Salazara. Oduzmite kolonijalizam i još uvijek ćete imati balkanski fašizam Ustaša. Dodajte talijanskom fašizmu jedan radikalni antikapitalizam (koji nikad nije osobito fascinirao Mussolinija) i imate Ezru Pounda”, ukazao je svojevremeno Umberto Eco.

Dvojac koji stoji i iza stihova: “Nisam ti ja tata, ne glumi mi brata, ja sam braniteljski portal, a ti kurva s Faktografa” nakrcao je album mržnjom i proizvoljnim činjenicama i teško ga je ikako drukčije protumačiti osim kao portal u pakao nabujalih frustracija koje. da se kojim slučajem oslobode, bi nas vratile u divljaštvo, ali ne u divljaštvo u smislu života u prirodi, već divljaštvo građanskog rata.

Ti ‘pjesnici ulice’ udaraju snažno, ali po principu promjene kanala na TV-u, kao što im i flow otkriva poremećaj pažnje. Nema tu otvaranja prostora priči, nema ispovjedi i nema empatije. Ljudskost je izbrisana, a patnja mobilizirana i usmjerena prema trobojnici i narodu kao nedefiniranom pojmu. Dakle, sinkretizam, gdje se povezuju tradicije koje među sobom nemaju neke veze, ili čak isključuju jedna drugu, rekao bi jedan Umberto Eco. Po Tram 11 tako vlast izabrana od naroda demokratskim putem ne pripada tom narodu, kao što mu ne pripada ni cijeli sektor civilnog društva koji uglavnom nigdje u svijetu nije u sprezi s vlašću, već služi kao njen korektor, često i oponent. Za Targeta i Wooa najsnažniji način diskreditacije nekoga nije argumentacija, već spol, rodna orijentacija i dakako psovke, nešto poput: „Našminkan si kao neki gay s Eurosonga, loša ti je droga, makni se sa svoga, izgledaš jadno kao leftardski prosvjed GONG-a“.

Dakle, ne nude rješenje, ne nude drukčije stavove, već isključivo rade na razjarivanju slušatelja mržnjom i to najviše prema pripadnicima vlastitog naroda. U modernoj umjetnosti dosad nije zabilježen gnjusni čin da se ismijava ljude koji komemoriraju smrt jednog pjesnika i glazbenika. A to je stih: „Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite kurac za ćirilicu na Ilici“. Time je eksplicitno svakom žitelju Hrvatske koji je prošle godine zapalio svijeću „Panonskom mornaru“ samoprozvani „General“, i u ovom slučaju „Panonski grobar“, uputio odvratnu psovku.

S druge strane, kako je to ironično primijetio moj kolega Zoran Tučkar: „Rođeni Vukovarac, General Woo je pravednički kritičan prema zločinačkom društvenom sistemu tijekom kojeg se broj stanovnika u Vukovaru povećao za dva i pol puta. Ponešto je rezerviraniji prema aktualnoj vlasti, tijekom čijeg mandata se broj stanovnika smanjio gotovo za petinu.“

Za istog Wooa je i jedan Jasenovac mit. Koncentracijski logor iz Drugog svjetskog rata. Mit. Stat ću ovdje i konfrontirati stihove njegovog daleko elokventnijeg i hrabrijeg srpskog kolege Marčela koji je pjesmom „JBG“ na nedavno objavljenom albumu „Nojeva varka“ ponudio sasvim drukčije mišljenje: „Rođen kao Jugoslaven. Sve su puške tuđe. Sve su žrtve moje. Svi ljudi. Sve nacije. Sva sela što gore. Svako ko je nevin pao za vaše parole. I nisam vernik, i čak ne volim crkvu. Al’ kad je neko ruši, zaledi mi dušu. Zaledi mi krv svaka slika toga pakla. Al’ nikad ne pomislim da je svaki Albanac takav“. Ta pjesma danas broji 1,8 milijuna pregleda na Youtubeu, a po objavi 21. prosinca 2021. je ‘mobilizirala’ u dva dana pola milijuna slušatelja, kao što je u samom vrhu njaboljih singlova po mišljenju Radija 808, dakako hrvatskog radija. Dakle, snaga repera prije svega leži u tome da je čovjek i da je human. I na koncu naspram slušanosti te pjesme, slušanost svake nove pjesme Tram 11, pa i spomenute „PŠK“ dobacuje do deset tisuća, što je, da se izrazim zlim populističkim jezikom Tram 11 „jadno kao leftardski prosvjed GONG-a“.

A Tram 11 jesu populisti, jer ovakvim albumom unovačuju sve ‘trolove’, ‘gobline’ i ‘orkove’ ovog našeg ‘Međuzemlja’, dodvoravajući se čak i nacionalnom ‘Uruk-haiju s mačem’ koji terorizira stanare susjedne zgrade time što je bez građevinske dozvole na njihovom krovu napravio travnjak. Ta situacija se odvijala ljetos, uglavnom dok se cijeli odgovorni splitski kadar pravio mutav ili bježao pred kamerama i pitanjima jedne žene naoružane samo mikrofonom u ruci, uključujući tu i vlasnika livade na krovu, gospodina nacionalnog Uruk-haija. Ta novinarka RTL-a, dobitnica brojnih nagrada, između ostalih i Nagrade Vesna Kesić za hrabro, otvoreno i kritičko novinarstvo, nemilosrdno prema moćnicima i nasilnicima bilo koje vrste, je tu priču tjerala do kraja popevši se ljestvama na krov zgrade. Za Generala Wooa, ona je, pogađate; „Danka partizanka koja provaljuje na terasu“.

Dakle, to je ‘istina’ koju je Woo, koji stalno zapomaže zašto marihuana nije legalizirana, vidio na svom malom ekranu. Po njemu se Danka Derifaj nije popela na krov zgrade na kojoj je zatekla nelegalni travnjak prisvajača posjeda iz susjedne zgrade, već je ona provalnica. Ako je spomenuti reper iz jedne jasne i prilično opširne TV reportaže prilagođene uistinu najširem auditoriju izveo zaključak koji je izveo, ne treba li se zapitati o njegovoj sposobnosti rasuđivanja općenito?

Recimo, da mu se može dogoditi da sam sebi uskoči u usta, primjerice u stih: „Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca“ iz iste te pjesme. „Lonac“ za svakog glazbenika je medij u kojem se pojavljuje, jer mediji i služe da se „zagrabi pažnja“ i s „Generalom“ ću se složiti da stvarno nije u redu kuditi kuhara, a potom mu pružiti tanjur. Rekao bi čovjek da mu se zbog „Danke partizanke“ njemački RTL nikako ne sviđa, kadli ono „kuc-kuc“ eto Tram 11 „Direkt“ kod Mojmire Pastorčić da promovira album. Komentar tog poteza bi se mogao svesti na: „Jebo sliku svoju“, da citiram naslov 12. pjesme na novom im albumu, jer s obzirom na odrepano, ipak se nameće zaključak da su Tram 11 za „Bujicu“ spremni.

Što se pak tiče ovog „kuhara“ i ovog „lonca“, mislim da će kužina do daljnjeg ostati zatvorena za Tram 11.

Mi se ipak bavimo recenzijama glazbe, a ne mržnje.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute