The Bambi Molesters, Peach Pit, Ha Det Bra, Marinada, Go No Go, Man Zero, Dunja Knebl, Il Gruppo Delle Azioni Progressive, Analena, Šumski, Lunar, Pe Kun i Very Expensive Porno Movie su u dvije večeri u srijedu i četvrtak obilježili 10. godinu sjećanja na jednu od najvažnijih osoba hrvatske alter rock scene.
Sedamdesete su ispraćene ekspanzijom punka, osamdesete su bile inkubator indie načina razmišljanja, a devedesete su bile eksplozija garažnog zvuka – grubog, distorzijom nabrijanog i produkcijski neispeglanog. Tako je neko vrijeme izgledala situacija izvan svjetskih top ljestvica, daleko od glazbenog mainstreama. No onda je MTV otkrio „Smells Like Teen Spirit“ i garažni zvuk je došao na traku masovne proizvodnje glazbene industrije. Tako je bilo na Zapadu prije dvadeset godina.
U isto vrijeme u Hrvatskoj glazbeni tokovi su otišli u sasvim drugom smjeru zahvaljujući ratu. Stvari su se anulirale preko noći. Eksplozije prvih granata raznijele su u komadiće i duh dotadašnje jugoslavenske scene i način na koji je funkcionirala. A doticaj s onim izvan naših granica mogao se usporediti s onim najpoznatijim Sokratovom razmišljanjem i doživljavanjem vanjskog svijeta gledanjem igre sjena na zidu. S razlikom što u Hrvatskoj početkom devedesetih nisu bili u pitanju zidovi pećine, već zidovi skloništa. Domaća glazba i „dužnost“ glazbenog stvaranja bila je unificirana po domoljubnom sistemu bez obzira na žanr. Lojalnost prostoru i trenutku je bilo ono što je određivalo hoće li se nečija glazba zavrtjeti u eteru ili će biti označena kao neprikladna.
U takvom ozračju te 1991. godine Požežanin Ivica Baričević Bara doselio se u Zagreb i upisao Grafički fakultet. Studiranje ga nije toliko zanimao koliko činjenica da je u Zagrebu u kojem je vjerovao da se može više posvetiti glazbi. Prije rata je imao dovoljno godina da se u potpunosti inficira rockom i to onim nezavisnim iskonskim koji je u to vrijeme u Slavoniji imao jako uporište ne samo u Vinkovcima koji su iznjedrili Majke i Satana Panonskog, već i u Osijeku gdje su često gostovali brojni alter rock bendovi poput Regoča i Sexe, a u Studentskom centru koji je bio doslovce centar kulture je čak nastupila i Björk prije nego je postala planetarno popularna, a pred sam rat je krenuo i projekt Noise Slawonische Kunst po uzoru na slovenski Neue Slowenische Kunst.
Iz Požege koja je uvijek bila pankerski orjentirana je pak djelovao iznimno cijenjeni noise bend Married Body čiji je mentor upravo bio Baričević koji je i sam svirao u bendu Hare!! i s kojim je snimio singl ploču „History Of Unnormal“. Bara je bio prožet glazbom i jednim drugim načinom razmišljanja, koji je bio svjetlosnim godinama udaljen od onoga što je u ratnim godinama predstavljala hrvatska realnost. No nije posustajao i išao je prema zvuku koji ga je privlačio, a ne od kojeg bi imao brzu korist, bilo da je riječ o sviranju u bendvima Rujan i Uzrujan, izdavaštvu, organiziranju koncerata i radu na svim pratećih promotivnim aktivnostima.
Može se slobodno reći da je sve koncerte koje je kasnije organizirao i koji su prirodnim slijedom bili inicijacija festivala Earwing No Jazz i Žedno uho kojeg i dan danas uspješno vodi njegov tadašnji kolega Mate Škugor bili upravo vođeni imperativom „uha žednog glazbe“ kojoj su domaće prilike kulturnog srozavanja kriterija promptno zatvorile vrata tijekom devedesetih.
Njegova računica je bila: „Želim biti na dobrom koncertu. A zarada? Ako se pokrijem, super! Ako ne, bar sam bio na dobrom koncertu.“ Istim se povodio i kad je bilo u pitanju objavljivanje albuma i pomoć bendovima čiji zvuk je volio kao što je to bio slučaj sa zagrebačkim Ha Det Bra i sisačkim The Bambi Molesters. Prerana smrt ga je nažalost zauvijek spriječila u predanom radu, ali njegov doprinos ipak nije zaboravljen.
Ove godine se navršila deseta obljetnica od Barinog odlaska, a njemu u čast je u Močvari održan dvodnevni koncert na kojem su nastupile mlade snage domaćeg alter rocka, ali i dobar broj veterana iz 90ih koji su bili povezani s njim. Ujedno cijeli događaj koji je u srijedu i četvrtak grmio iz bivše tvornice na savskom nasipu imao je upravo taj šmek poluđenja koji je vladao na nezavisnoj sceni posljednjeg desetljeća XX stoljeća. Prvog dana to je bila nekontrolirana noise eksplozija Ha Det Bra, grupe koja se dugo nije mogla vidjeti na sceni, a drugi dan su titulu najluđih na pozornici odnijeli Very Expensive Porno Movie – skidanja na pozornici je bilo, ali ne do kraja, iako je u naletu euforije pred kraj stradala bas gitara koju je osnivač grupe Stanko bacio na pod pozornice.
Druga večer je bila i povod da se na pozornicu popnu zagrebački indie veterani Šumski, kantautorica Dunja Knebl, kao i bendovi Analena i Lunar koji se zbog rijetke koncertne aktivnosti mogu slobodno smatrati posebno okupljenima za počast Barinom radu. The Bambi Molesters su se pak po prvi put predstavili zagrebačkoj publici u novoj formaciji u kojoj bas gitaru svira Luka Benčić iz My Buddy Moosea dok je Lada Furlan Zaborac narednih godinu dana na porodiljnom dopustu. Bambiji su i u toj postavi bili standardno uigrani, iako mi je osobno te prve večeri bolje legao instrumentalni izričaj Peach Pita.
Močvara nije bila krcata, već solidno popunjena obje večeri. Možda je dobro povući paralelu s 13. izdanjem festivala Žedno uho koji se od prošlog tjedna pa do 4. lipnja (uz dane pauziranja) odvija u Tvornici, gdje je svoj ovogodišnji vrhunac doživio u ponedjeljak na koncertu Tindersticksa održanom u punom Velikom pogonu pred oduševljenom publikom. Iz toga je očito koliko je danas velik Barin doprinos na sceni ovog grada, kao što je iz posjećenosti Močvare svega dva dana kasnije očito da o tom doprinosu uglavnom znaju oni koji su Baričevića osobno poznavali. Stara priča ovih prostora: neke stvari se mijenjaju, a neke uvijek ostaju iste.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
