Zvuk dvadesetih: Zola Blood – nezaobilazno ime UK indietronice

Kad je Zola Blood u ljeto 2017. izbacio prvi album ‘Infinite Games’ činilo se da je The xx dobio mlađeg brata. U prejakom nabrijavanju za tada aktualni The xx album ‘I See You’ nije ostalo baš puno mogućnosti da se fokus pomakne na tek otkriveni kvartet iz Hackney Wicka u istočnom Londonu, međutim Zola Blood je precizno evidentiran kao jedno od ugodnijih iznenađenja u proširenom paketu UK indietronice.

Zola Blood (Foto: Facebook)

Matt West (vokal), Ed Smyth (synth), Paul Brown (gitara) i Paul Cunnington (bubnjevi) okupili su se 2013. i napravili demo snimke dostavljene Keithu Aspdenu, dugogodišnjem menadžeru Talk Talk. Aspden je momentalno skužio bend iznimnog potencijala pa je za debitantski EP „Meridian“ reaktivirao svoj stari label Pond Life.

Dečki su zatim u Hackney Wicku uredili vlastiti studio što je bio najpraktičniji način da snimanje albuma „Infinite Games“ komotno razvuku na dvije godine i ozbiljno usavrše produkcijske zahvate. Rezultat je zvučao impresivno već u najavnim singlovima „Heartbeat“, „Islands“ i „Good Love“, ali tek se kroz kompletan album potpuno otkrivao široki spektar utjecaja koje je Zola Blood apsorbirao u početnoj fazi.

U Westovom vokalu čuo se prizvuk Thoma Yorkea, analogni synthovi i poneka gitara također su vukli na Radiohead, hipnotički ritmovi na bristolski trip-hop đir Massive Attacka i Portisheada, a minimal ambient techno zvuk na rane radove Trentemøllera. Koncertnu promociju „Infinite Games“ započetu pred nekoliko stotina londonskih fanova Zola Blood je okončao potkraj 2018. na europskoj dvoranskoj turneji kao predgrupa za famozni australski Rüfüs Du Sol.

Suradnja s popularnim njemačkim house dvojcem Claptone na singlu „Birdsong“ donijela je još jedan iskorak prema internacionalnim pozornicama. Sve je išlo po planu koji je složio Keith Aspden, a onda se dogodio lockdown i gurnuo Zola Blood u prisilnu hibernaciju nakratko prekinutu objavom EP-ja „Two Hearts“. Cunnington je napustio bend usred priprema za snimanje drugog albuma, ali njegov odlazak nije izazvao veći potres. West, Smith i Brown nastavili su raditi na novom materijalu.

Kroz dva izvrsna najavna singla „Bright Eyes“ i „It Never Goes“ opet su zaronili u trip-hop, dok treći singl „What Matters Now“ predstavlja kratki izlet u dream pop. No, svima koji su od 2017. kroz svoje plejliste provlačili „Infinite Games“ unaprijed je bilo jasno da će apdejtani profil benda dobiti tek s albumom „Black Blossom“.

Čekanje im se itekako isplatilo. Indie karakteristike Zola Blooda zadržale su se u bazičnoj strukturi pjesama, također u Westovim vokalnim dionicama i povremenim uletima Brownove gitare. Najviše radnih sati ipak je utrošeno na kompleksniju postavku elektronike u komadima poput „Bright Eyes“, „The Way It’s Gone“, „Blood Tied“ i „Do It“ s kojima je Zola Blood stigao na korak do studijske perfekcije.

Preostaje samo provjeriti kako će album „Black Blossom“ fukcioniraati u koncertnoj izvedbi, a prva prigoda je proljetna europska turneja.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X