Skunk Anansie uživo uvijek zvuči daleko žešće i energičnije nego na pločama, a čovjek 2022. ostane zatečen da Skin ima 55 godina, jer ne samo da ne usporava, nego predstavlja specimen genetskog fenomena kojeg u Hrvatskoj zovemo ‘sindrom Olivera Mlakara’: izgleda zamrznuto u vremenu i zvuči jednako.
Kad čovjek ide proslaviti četvrt stoljeća postojanja nekog benda, mora uzeti u obzir okrutne životne činjenice. U jednadžbu valja staviti sve parametre: višesatno stajanje na nogama zahrđalih koljena, pokrete koji ne iritiraju išijatični živac i otpornost istrošenih sinusa na koncertni zrak, dugo bivstvovanje u istančanom koktelu alkohola i znoja. Peti hrvatski nastup Skunk Anansie jest bio samit sredovječnosti, ili ajde, svakako okupljanje u kojoj su mlađi od 30 činili manjinu. Manjina su ponosni nasljednici, pokupljeni “usput” zahvaljujući YouTubeu i oni su donijeli dozu mladenačke energije. Ali jezgru onoga zbog čega je i ovaj nastup Skunk Anansie bio toliko dobar – a i zbog čega se bend vraća u Hrvatsku iznova i iznova – čine strast i brojnost onih koji su Skunk Anansie lovili unutar “alternativne nacije” noćnog programa MTV-a na ekranu katodne televizije. Danas ljudi u lovu na vlastitu mladost i uspomene, 13. svibnja dostavljenim u paketu savršeno umotane best-of selekcije. Himne mladosti, na jednoj live set-listi.
Skunk Anansie uživo uvijek zvuči daleko žešće i energičnije nego na pločama, a čovjek 2022. ostane zatečen da Skin ima 55 godina, jer ne samo da ne usporava, nego predstavlja specimen genetskog fenomena kojeg u Hrvatskoj zovemo “sindrom Olivera Mlakara”: izgleda zamrznuto u vremenu i zvuči jednako. Ni nakon četvrt stoljeća ostavljanja komadića sebe na pozornicama svijeta, ni glas ni nastup ne zvuče i ne izgledaju kao da im nešto nedostaje. Zagrebačku svirku u petak Skin je nazvala najdražom na čitavoj turneji. Ne mora biti laž, jer stvarno je izgledalo kao da se bend jednako dobro zabavlja kao i publika, s lakoćom; a upravo je lakoća ta koja razdvaja zabavu od posla.
S obzirom da se slavi – naime, 2019. “25 Live @ 25” je već bio na zagrebačkoj Šalati, a sada je došao na red drugi dio rođendana – nastup je imao festivalski karakter, dakle best of/greatest hits forma (minus i “Secretly” i “Lately”), ali u dimenzijama proširene klupske svirke, u ovom slučaju na malu dvoranu Doma sportova. Skunk Anansie se nekim čudom pretvorio u jedan od onih fenomena, poput, recimo, The National i Nicka Cavea, koji su ovdje postali domaći. Skunk Anansie nije dobio status jedne od najvećih live atrakcija zato što gradi teatar veći od života; upravo suprotno, momci i djevojke u stanju su spektakl dovesti u zonu intime, spustiti ga u život, kao da nastupaju za svakog pojedinog člana publike, u dvorištu na njegovoj ili njezinoj rođendanskoj zabavi. Robbie Williams ima tu moć na stadionima. Skunk Anansie s manjim dvoranama i puno, puno glasnijim repertoarom. Prigodno, bend je hrvatsku publiku već nekoliko puta nazvao svojom najglasnijom.
Trebalo je neko vrijeme da se dosjete upaliti dio razglasa u dvorani, ali unatoč ranim tehničkim poteškoćama sa zvukom, show svjetla, glasnih gitara, rasplesane i bezgrješno raspjevane Skin u kostimu zelenijem od bogomoljke, krenuo je s “Yes It’s Fucking Political” kao “dobra večer”, a načelno završio s prearanžiranom “Brazen” za potrebe post-pandemijskih izazova live izvođenja “teških” orkestralnih balada. Između, dodirivao je emocionalne vrhunce s drugim baladnim hitovima, pretvarajući noć u čaroliju u kojoj Skin i obožavatelj iz publike “hodaju po zraku” tijekom mistične seanse “Weak As I Am”. Nova pjesma “Piggy”, stare pjesme AC/DC i Foo Fighters… Bila je to cjelovečernja rock and roll misa, koliko i animalno-intelektualni dernek, festivalsko bacanje 25 kuna (po jedna za svaku svjećicu na torti) vrijednih plastičnih čaša piva u napadu sevdaha, ravno po glavama jurišnika mosh pita koji je kuhao poput srca vulkana.
Iz jednog takvog Skunk Anansie po peti je put izlio lavu svojih pjesama na Zagreb i on je gorio, a opet ostao neoštećen; baš poput karijere benda koji se toliko kupao u krvi djevica da se za sada stvarno ne treba bojati starenja.