Liam Gallagher nastavlja sa svojom rock’n’roll pričom bez kompromisa, s pokojim iznenađenjem i promašajem.
U moru umjetnika koji se trude dopasti, pravo je osvježenje čuti muziku Liama Gallaghera. Čovjek izvodi pjesme koje osobno voli čuti, svidjelo se to nekom ili ne. Njegov treći album “C’Mon, You Know” neće iznevjeriti stare fanove Oasisa, Beady Eyea ili Gallagherove dosadašnje diskografije, a to je možda i najvažnije – zadržati staru gardu poštovatelja.
Na novom albumu je okupio grupu suradnika (Andrew Wyatt, Greg Kurstin, Michael Tighe…) koji su mu pomogli iznijeti iskričave pop-melodije prezentirane u raskoši njegovog dobro poznatog glasa, izgrebanog cigaretama, alkoholom, urlanjem na nogometnim utakmicama (čovjek je sljedbenik “Građanskog” iz Manchestera), tulumima i prepucavanjima. Što se stilske razine tiče, ni tu nema nekih velikih iznenađenja, to je modernom produkcijom ušminkan brit-pop na tragu čovjeka i njegovog najpoznatijeg benda čije prezime je dalo ime Liamovom sinu (Lennon).
Album počinje i razvija bolje nego bolje od očekivanog. Obraćajući se majci, ocu, te (vjerojatno) bratu, “More Power” postavlja scenu, a “Diamond in the Dark” uspješno transponira Gallaghera iz njegovog karakterističnog stila u sadašnji pop-kanon. Ovakve pjesme bi se možda mogle svidjeti i mlađoj populaciji, s tim da je Gallagher uspio izbjeći jeftino dodvoravanje.
Naslovna pjesma emitira daškove psihodelije, a klavirska grande balada “Too Good For Giving Up” možda pati od klišea iz literature za samopomoć, ali Liamov glas momka s ulice evocira slike uplakanog navijača nakon katastrofalnog poraza voljenog kluba. U tom kompletu riječi i melodija je mnogo neobjašnjive topline i emocija što potiče na ponovno slušanje.
To je Liam Gallagher u svom najboljem izdanju: običan momak iz radničke klase koji u svoj svojoj nesavršenosti koju ne skriva, sjaji – i to u kontekstu pop-pjesme. Liam je uzeo kreativnu ekipu (u “Everything’s Electric” se kao koautor ukazuje i Dave Grohl) ne da ga nalajbaju i prodaju kao Gospodina Savršenog, nego da jasnije artikuliraju Liamovu umjetničku viziju. Uspjeh se na žalost nije zadržao po cijeloj vremenskoj dužini albuma.
Neobjašnjiv umjetnički pad se javlja u drugoj polovici albuma kad slijede pjesme toliko naporne da je teško navoditi i njihove naslove, a slušljive su samo u slučajevima ako vas netko pita hoćete li čuti CD trapa ili Gallaghera. “Zlatom si pisao, govnom pečatio”, bilo bi rečeno liamovskim jezikom. Što god rečeno, “C’Mon You Know” možda nije najbolji album godine, ali je jamačno najbolji album Liama Gallaghera ove godine. Razmislite o tome.
Ocjena: 6/10
(Warner / Dancing Bear, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
