Dva vinilna izdanja neočekivano su obilježila ovoljetni glazbeni puls domaće publike.
Uz vinilna reizdanja albuma “Treći svijet” Haustora i “Odbrana i poslednji dani” Idola ovog ljeta i nekadašnja grupa Goribor drži čelne pozicije prodaje u Hrvatskoj sa svojim reizdanjima, tj. prva dva i zasad jedina studijska albuma. Za razliku od spomenutih novovalnih ikonoklasta, po pitanju eponimnog prvijenca “Goribor” i nasljednika “Evo je banja” prošlo je svega jedno, a ne četiri desetljeća od originalnih datuma objave. To osim što potvrđuje izuzetan značaj Goribora, podebljava i tezu da se ne mora ići predaleko u prošlost kako bi tijek vremena iskristalizirao ne samo vrijednost, već i potvrdio popularnost koja tijekom višegodišnjeg hiatusa nije izblijedila.
Negdje uoči objave dvostrukih vinilnih bisera “Goribor” i “Evo je banja”, nazvao me Dubravko Jagatić iz Nacionala koji je pripremao veliku temu o ovome borskom bendu, ujedno i prvim srpskim u poslijeratnoj povijesti koji je potpisao ugovor s jednim hrvatskim diskografom, kako bih i ja dao doprinos tome. On ih je čuo nešto ranije obzirom da je bio festivalski selektor, ali ga je skoro cijeli glazbeno-novinarski establishment ove zemlje premijerno uživo mogao doživjeti 2006. na 10. Art & Music festivalu u Puli.
Tekst naslovljen Goribor – bend koji je glazbom pričao o izgubljenoj generaciji cijele regije izašao je 26. lipnja i na portalu Nacionala nakon premijere u print izdanju, a ja sam s naknadnom pameću shvatio da bi ponovno pisanje o Goriboru s moje strane bilo izmišljanje tople vode u bojleru nakon onog što sam sročio za taj tekst. Stoga je odlučeno da ta forma intervjua koji sam dao kolegi Jagatiću ujedno bude ovdje svojevrsni osobni osvrt o reizdanim albumima.
Sjećaš li se možda što si pomislio kada si prvi puta čuo grupu Goribor?
Kako da ne. Godina 2006. 10. Art & Music Festival u Puli. Koncert je bio u dvorištu Kaštela. Prilično jaka konkurencija te godine; One Piece Puzzle iz Rijeke, zagrebački Erotic Biljan & His Heretics, beogradski Petrol… U tom društvu uvježbanih bendova s odličnim nastupima pojavio se Goribor koji je stršao svojom disfunkcionalnošću, gdje i frontmen stoji okrenut bočno publici potpuno neopterećen njenom reakcijom, u biti umoran u startu od bilo kakvih reakcija. U narativu bili su tada jedini hip-hop izvođač koji to nije na Art & Musicu i valjda jedini svjetski trip-hop sastav koji to nije. Dok su se svi ostali trudili predstaviti se u što boljem profesionalnom svjetlu, u smislu da se u nastupu dostigne standard neke američke i britanske prve lige, Goribor je zvučao kao autohtoni neuspjeh iz balkanske pripizdine iz koje je samo mogao doći neki oblik urlika nemoći u nekoj čudnoj formaciji koji je podsjećala na bend.
Zbog čega je dolazak i relativno kratka karijera grupe Goribor uspjela toliko protresti kompletnu regionalnu scenu?
Da malo elaboriram prijašnje izrečeno; u to doba je cijela scena pokušavala prikriti ratne ožiljke. Trud iz petnih žila da se dostigne svijet koji nije prošao kalvariju i da se sjećanje na nju potisne. I onda se pojavi lik koji pjeva da umjesto velikog kurca ima jedino napaćenu dušu crnca. Da nije brao pamuk, ali je bio najamni radnik na polju kupusa. To je bio rijetko viđen reality check, čak možda i jači od onog koje su desetljeće prije proizvele Majke kad su u prostor općeg pumpanja neke pozitive unijele heroinsku dekadenciju. Naime, puno pripadnika naše generacije je prošlo kroz neki oblik loše plaćenog najamnog rada, ali nas je držao neki san da se kao nešto primičemo Zapadu i da je to prolazna žrtva. Stihovi ST-a samo su donijeli svijest o tome da svoje svjetove gradimo na iluzijama, a sebe je izložio kao živi model onoga kojem je stvarnost uzela sve iluzije.
Koliko su po tvom mišljenju za uspjeh grupe Goribor važni njihovi tekstovi odnosno pjesme Aleksandra Stojkovića?
Kao da moram odgovoriti na pitanje koliko su važni stihovi jednog Lorce ili Baudelairea u njihovim pjesmama. Da se ne lažemo, Stojkovićevi stihovi su Goribor. Bez njega i njegovih stihova nema Goribora, a svi mi koji smo ostali omađijani tom lirikom, Goribor tražimo u svakom projektu kojeg se nakon raspada tog benda Stojković prihvatio. Moje mišljenje je da kad govorimo o Aleksandru Stojkoviću ST-u da govorimo o najtalentiranijem pjesniku jedne generacije. Damir Avdić je narator naših užasa, ali ‘vijenac poete’ pripada Stojkoviću.
Kako bi nekome tko nikada nije čuo grupu Goribor opisao kakva je to grupa, što svira i kakve su im pjesme?
Goribor je nešto što mijenja percepciju doživljaja glazbe kao takve. Nešto što postane aršin mjere koju očekujete od glazbenog stvaralaštva. Ne zato jer je ciljano tako skrojen, već zato što potvrđuje pravilo o nesvjesnoj genijalnosti. Tako nešto se nikad ne može ciljano postići u umjetnosti. Glazba Goribora je nešto poput onog vječitog ljudskog stremljenja prema spoznaji: putujete ekstatično, ali kad dođete do spoznajte, onda možete i zažaliti. Preporuka je ne slušati glazbu Goribora ako dijete idealizma još uvijek negdje čuči u vama. Ali ako ste dio obespravljene šljakerske mase na Balkanu, onda ćete slušati te stihove jako glasno. Imali škrto ljudsko đubre za šefa ili pak aplikaciju – situacija vam je potpuno identična – dobit ćete uvijek manje nego zaslužujete. U toj rupi očaja, pjesme Goribora najbolje odjekuju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
